Peteročlani Hajdukov Nadzorni odbor u sastavu Aljoša Pavelin, Goran Jujnović Lučić, Lukas Oliver Pavić, Dražen Zec i Robert Bitunjac čistku na Poljudu započeo je jučer smjenom predsjednika Uprave Lukše Jakobušića, a popodne je dogovoren i sporazumni otkaz s dojučerašnjim trenerom Mislavom Karoglanom, kojeg će na klupi do kraja sezone zamijeniti dosadašnji pomoćni trener Jure Ivanković.
Što je obilježilo Jakobušićev mandat u Hajduku, razdoblje koje je počelo u listopadu 2020. godine? Najprije ono što će svaki Hajdukov dužnosnik staviti na početak svoga životopisa: Jakobušić je prvi predsjednik Hajduka nakon Branka Grgića (vodio klub od 2000. do 2007. godine) za čije su vladavine bijeli osvojili dva trofeja – Hrvatski kup 2022. i 2023. godine. Istodobno, na dan Jakobušićeva odlaska Hajduk – prema podacima s njegove službene stranice – ima 107.442 člana.
VIDEO Potres u Hajduku: Smijenjen predsjednik Lukša Jakobušić!
Osam europskih utakmica
Ostala Hajdukova sportska ostvarenja pod Jakobušićem su jedno četvrto (2020./2021.), dva druga (2021./2022., 2022./2023.) i jedno treće mjesto (2023./2024.) u nacionalnom prvenstvu. Hajduk je u Jakobušićevoj eri odigrao samo osam europskih utakmica, i ni jednom se nije uspio plasirati u grupnu fazu Europske ili Konferencijske lige. Hajdukovi su juniori u sezoni 2022./2023. postali europski doprvaci, što je najznačajniji uspjeh u povijesti Hajdukove akademije.
Posebno je poglavlje Hajdukove povijesti i "Svi Jakobušićevi treneri", a izmijenila su ih se čak sedmorica: Hari Vukas, Boro Primorac, Paolo Tramezzani, Jens Gustafsson, Valdas Dambrauskas, Mislav Karoglan (dva puta) i Ivan Leko. Objektivni promatrači smatraju kako su se Jakobušiću i suradnicima na ovome popisu potkrale dvije goleme pogreške: najprije smjena Dambrauskasa, a potom i drugo ustoličenje Mislava Karoglana. Hajduk je, naime, u trenutku Lekine smjene imao samo dva boda manje od Rijeke (24-26) i pet više od Dinama (24-19), a danas Hajduk ima čak deset bodova manje od Rijeke (55-65) te pet manje od Dinama (55-60). Usto, Hajduk se ispadanjem u polufinalu oprostio od obrane naslova pobjednika Kupa. Ukratko, još jedna sezona bačena u vjetar, s Jakobušićevim potpisom.
Međutim, je li Lukša Jakobušić u ovom trenutku zaslužio smjenu i što možemo razaznati ako načas zanemarimo suhoparne brojke i pogledamo širu sliku? Razgovarali smo s donedavnim visokoplasiranim Hajdukovim dužnosnikom.
– Mislim kako je Lukša Jakobušić sjajno radio svoj posao, ali isto tako njegova smjena statutarna je uloga i pravo Nadzornoga odbora. A kad su to već odlučili napraviti, dobro je da su to napravili sada jer nema se što više čekati. Sljedećih šest kola može se igrati i s juniorima – kaže naš sugovornik i nastavlja:
– Činilo mi se kako već neko vrijeme Lukša i Nadzorni odbor nisu bili na istoj valnoj duljini, pa je njegova smjena bila samo pitanje vremena. Čekalo se samo da se vidi kakvi će biti rezultatski smjerovi. Ključno je pitanje u ovom trenutku – imaju li oni novoga čovjeka za predsjednika? Ako ga nemaju, onda su jako prenaglili.
Odgovornost trenera
E sad, zašto je po vama Jakobušić bio sjajan predsjednik?
– Zato što je Hajduk s njim na čelu napravio golem korak naprijed u organizacijskom smislu. Dobro poznajem taj klub; znam kako je organizacijski izgledao prije, znam kako izgleda sada. Također, prije deset godina nismo mogli ni sanjati da uopće sjednemo za stol s s igračima tipa Uremovića, da ne govorimo o Perišiću. To je nekada bilo nestvarno.
Ali to očito nije dovoljno?
– Da, fulali su s trenerom, odnosno Karoglanom. Međutim, ne zaboravimo kako je Hajduk s Jakobušićem tri godine zaredom bio u konkurenciji za naslov prvaka, što se prije nije moglo ni sanjati. A to što Hajduk nije bio prvak – to je ipak odgovornost trenera, a ne predsjednika.
Je li ključna Jakobušićeva pogreška bio sportski direktor Nikoličius i njegove ovlasti?
– Najprije, za mene ne postoji ništa besmislenije u nogometu od funkcije sportskog direktora. Ako mislite da je on ključni čovjek, ja tvrdim da nije. On je samo transmisija između trenera i predsjednika, a upravo su ta dvojica ključni ljudi u klubu. Što se tiče Karoglana, on se pokazao kao plašljiv trener. Umjesto da je protiv Dinama u prvih 20 minuta stisnuo suparnika, pa što se dogodi – dogodi, on je čekao sedamdeset minuta; do tada moli Boga da nitko ne da gol, pa ćemo mi onda dati gol za 1:0. Kukavička filozofija, kao i u nedjelju na Rujevici. Međutim, u Hajdukovu gubitku naslova prvaka ove sezone ne vidim nikakvu katastrofu. Jer, ako Dinamo ovoga ljeta ne uđe u Ligu prvaka i tamo ne uzme 40 milijuna eura, mi ćemo se sljedećih pet godina moći natjecati s njima – zaključio je naš sugovornik.
Vršiteljica dužnosti predsjednice Hajduka do kraja sezone bit će članica Uprave Marinka Akrap. U Hajduk je došla u rujnu 2021. godine, kad je splitski klub objavio da će područje njenih poslova biti marketing, prodaja i odnosi s javnošću. Akrap je rođena u Splitu 1968. godine, odrasla je u Tučepima, majka je dviju kćeri, diplomirala je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a na mjesto članice Uprave Hajduka došla je iz Podravke, s pozicije direktorice Sektora korporativnog marketinga i komunikacija.
GALERIJA Rijeka slavila u Jadranskom derbiju (1:0). Hajduk ispao iz utrke za naslov
Jakobušić se izgubio i kod brendiranja Livaje, a brendiranje Livaje je kukavičje jaje koja je Lukši podmetnulo PR-ovka Marinka Akrap iz Podravke. Jedno je brendirati Linoladu, a drugo igrača koji kompulzivno jede Linoladu, kao što to čini Marko Livaja. Naa kraju je Livaja od najboljeg igrača, u procesu koji je trajao 2 godine, od reprezentativca i najboljeg strijelca te asistenta, postao igrač koji je svadljiv, učestalo ozlijeđen, s 5 do 6 kg viška, igrač koji dolaskom stranih sudaca ne može osvojiti duel, a kamoli izboriti penal. Da svar bide još tužnija, Marko Livaja ne može zabiti ni odlučujući penal protiv Varaždina, već igrača protivničke momčadi "disciplinira" povlačenjem za kosu u trenutku kada taj slavi gol. nakon toga, mu Mudražija još jednom zabije. Onda se Marko Livaja ozlijedi i nema ga. Sve to su greške Jakobušića jer je on "popušio" marktinšku priču Marinke Akrap o brendiranju Marka Livaje. Brendirali su trbušinu i nesportski život, a ne golove i asistencije.