Sve je išlo po ustaljenom ritmu. Nešto prije podne Slaven Bilić svoje je izabranike poveo u šetnju na plažu oko hotela Lav Le Meridien. Igrači su isključili mobitele kako bi bilo što manje poziva onih koji su ulaznicu za dvoboj s Gruzijom poželjeli u posljednji trenutak.
Darijo Srna, hrvatski kapetan, dobro je spavao. Za razliku od noći prije kada je čak primio infuziju. Nije bio bolestan, samo je osjetio laganu slabost i došao po dozu vitamina...
– Tri sam puta u mislima već prošao utakmicu – govorio je Srna.
U hotel Lav stigao je i Vlatko Marković, odmah sjeo za stol s izbornikom Slavenom Bilićem, da iz prve ruke čuje novosti. Prije nego što je Marković stigao u Split prebrisani su grafiti "dobrodošlice" koji su tijekom noći osvanuli na ulazima u grad. No, nije ih ni trebao vidjeti, vjerojatno Vlatko zna što Split misli o njemu i o 14 godina izbivanja reprezentacije s Poljuda.
A po gradu su se navijači dobro zabavljali, slavonski dio navijača već od ranih jutarnjih sati pristizao je u Split. Svi su prštali optimizmom.
Standardna hrvatska priča, kockasti dres i pivo u velikim količinama.
Velika sparina dobar dio navijača natjerala je da odu do Bačvica. Kupanje u plićaku najpopularnije splitske plaže bilo je neizbježno. Nisu igrali picigin, raspoloženi Slavonci su trenirali za Gruziju.
– Kol'ko nas ima... – odzvanjalo je Bačvicama, a tako je bilo i na rivi, u Marmontovoj, oko Poljuda...
nadam se da nece za***ti kao U21 i tamo igra sve iz hajduka .