Baš kao i po svojoj automobilskoj industriji, a riječ je o najvećem proizvođaču automobila na svijetu po stanovniku, Slovačka je hvaljena i po uspješnosti borbe s koronavirusom.
Po do jučer dostupnim podacima, ta zemlja od 5,5 milijuna stanovnika imala je 742 zaražena i samo dvoje umrlih. U čemu je tajna pokušali smo dokučiti uz pomoć hrvatskih trenera, bivših olimpijaca, koji su vodili vodeće slovačke sportske klubove.
Aramisu Nagliću (54), srebrnom košarkaškom olimpijcu iz 1992., Slovačka je drugi dom. Osim što je u toj zemlji proveo nekoliko igračkih sezona (Slovakofarma), Naglić je posljednjih godinu dana proveo u Interu iz Bratislave s kojim je prošle sezone osvojio naslov prvaka, a bio je na najboljem putu i da to ponovi.
Javno zdravstvo je bolje
– I Slovački košarkaški savez odlučio je da se sezona “zapečati” bez prvaka i bez ispadanja iz lige. Mi smo time najviše pogođeni jer smo bili u velikoj prednosti, imali smo šest pobjeda više od drugoplasiranog.
Naglić se sredinom ožujka vratio u Hrvatsku, pa nam je odgovarao iz svoje kuće u Velom Brgudu, u zaleđu Rijeke.
– Slovaci imaju iste mjere kao i mi, možda čak i nešto malo blaže, i također su ih na vrijeme poduzeli. Na vrijeme su zatvorili sve što je zatvoriti trebalo, ograničili kretanje i rad. Čim se čulo da se virus širi iz Italije, zatvorili su škole, a kada sam ja odlazio bilo je čak riječi da će Bratislavu staviti u karantenu, no to se ipak nije dogodilo.
Košarkaški stručnjak iznio nam je zanimljivu teoriju o uspješnosti zemlje u kojoj radi.
– Sada je vidljivo da bolje prolaze zemlje u kojima je zadržano javno zdravstvo, a da puno lošije stoje zemlje u kojima je sve privatizirano, pa tako i zdravstvo.
U ovim okolnostima pokazuje se da kapitalizam baš i nije tako sjajan jer tamo gdje se sve vrti oko novca najviše je problema. Pa pogledajte samo što se događa u Americi, od koje mi uzimamo i puno toga negativnog. Zemlje bivšega istočnog bloka nisu daleko od vremena kada se njima vladalo čvrstom rukom, što i nije uvijek tako loše.
Osim Naglića, u najvišem rangu slovačke košarke rade još trojica hrvatskih trenera. Tihomir Bujan je u Handlovi, Rudolf Jugo u Svitu, a Krunoslav Krajnović u Prievidzi.
– Hrvatskih igrača baš i nije bilo jer oni drže cijenu, pa za manji novac slovački klubovi mogu dobiti američke igrače, a i srpski idu ispod cijene. Inače, još je dosta naših ljudi koji podcjenjuju Češku i Slovačku jer ih pamte po turistima koji su uvijek tražili jeftin smještaj na Jadranu, no te su nas zemlje prešišale i u primanjima i u životnom standardu – kaže Naglić.
Kada su u Slovačkoj proglašene izvanredne mjere, ondje je bio i trener rukometaša Tatrana iz Prešova Slavko Goluža (48), naš dvostruki zlatni olimpijac.
– Slovaci su odmah na mjesec dana zatvorili sve, restorane, škole, kafiće... Mediji su jako dobro obavještavali o svim mjerama i svi su se pridržavali uputa. Mlađa populacija također se pridržavala svih uputa, govorim sada samo za grad Prešov. Na cesti ste mogli sresti samo policiju.
Može se reći da su mjere bilo gotovo iste kao i u Hrvatskoj, samo što su Slovaci možda puno brže reagirali. I kazne su u Slovačkoj za nepoštivanje mjera puno veće. Da je netko uhvaćen da ima otvoren kafić za vrijeme mjera, bio bi kažnjen s 30.000 eura.
Koliko je bilo oboljelih u Prešovu?
– Malo, možda ni desetak. Najviše oboljelih bilo je u Bratislavi, što je razumljivo jer je riječ o najvećem slovačkom gradu. Bilo je dosta zaraženih i u Košicama. Slovaci su imali sreću što u njihovu zemlju nije dolazio nitko iz najugroženijih europskih zemalja, Italije, Francuske i Španjolske. To je bitno utjecalo na tako malo zaraženih pa i mrtvih od koronavirusa.
Goluža u samoizolaciji
Slavko Goluža vratio se u Hrvatsku početkom travnja.
– Vratio sam se 4. travnja pa mi još traje dvotjedna samoizolacija. Ne žalim se jer samo disciplinom možemo pobijediti tu opaku bolest. U svakom slučaju, Slovaci mogu biti jako dobar primjer kako se na vrijeme uhvatiti ukoštac s pandemijom. No, mislim da i naš stožer jako dobro radi. Samo što je kod nas malo više nediscipline građana – zaključio je Goluža koji je i dalje ostao vjeran Tatranu koji će voditi i sljedeće sezone.
Poput svoga košarkaškog kolege Naglića, i Goluža je sa svojim rukometnim klubom vodeći u ligaškom dijelu natjecanja i ostao je bez gotovo već sigurnog trofeja.
ima tu istine...