Jasno je da su u Gorici složili dobitnu kombinaciju. Od ove momčadi u klubu očekuju pravi iskorak. O potencijalu dečki koje vodi Sergej Jakirović sve će biti rečeno do kraja prvenstva kada ih očekuje rasplet priče o kojoj svi razmišljaju. Može li Gorica do povijesnog plasmana u Europu? To je pitanje s kojim se Velikogoričani bude i idu na spavanje. Jedan od važnijih Jakirovićevih aduta u nastavku prvenstva je i Kristijan Lovrić (23).
Jasno je Jakiroviću da mora paziti na mentalno stanje momčadi jer, ako prerano “puknu”, stvari bi mogle krenuti u neželjenom smjeru. Ne bi to htjeli ni Litavci koji su s velikim ambicijama ušli u klub. Iako, upućeni kažu da je ovo tek početak priče koja bi trebala potrajati. A Jakirović mentalnu povezanost momčadi, među ostalim, održava, redovitim organiziranim druženjima sa svojom momčadi. Tako je bilo i u ponedjeljak nakon pobjede nad Rijekom (1:0) kada je na rasporedu bio paint-ball!
– Svako malo organiziramo ovakvu vrstu druženja, ponekad i večere. To je dobar način da se momčad homogenizira i jedan je od glavnih razloga zašto tako izgledamo dobro ove sezone. Jako je važno kakvi su odnosi u momčadi izvan terena jer to se onda reflektira na naše izvedbe – počeo je Kristijan Lovrić, igrač odluke protiv Rijeke.
Kemija, dakle, postoji. No, može li Gorica izdržati u ovom ritmu?
– Mi smo uvjereni da možemo. Imamo dovoljno talentiranu i kvalitetnu momčad, a i klupa je dovoljno duga da izdržimo do kraja prvenstva. Sigurno ćemo dati sve od sebe, no imamo snage i goriva, budite uvjereni.
Što je tajna takve povezanosti u momčadi?
Tko ne odgovara konceptu...
– Rekao bih da je stručni stožer, s klupskom politikom, glavni razlog ove dobre priče. Povlačili su poteze smišljeno, sve do najsitnijeg detalja. Jedino tako možete graditi ozbiljnu priču kakva je ova u Gorici. Svaki igrač ima adekvatan tretman, onaj koji ne odgovara našem konceptu, neće biti u momčadi. Najvažnije je da nitko ne može kazati da je zakinut. Svi smo isti, onaj na klupi, na terenu ili na tribini.
Kako mu je raditi pod trenerom Jakirovićem?
– On je prije svega odličan čovjek i trener. Sa svojim je pomoćnicima složio vrhunsku priču. Uostalom, to se vidi po načinu na koji funkcioniramo kao momčad. Pomažu nam u svakom segmentu. Po sebi znam koliko pozitivno utječu na momčad.
Kada sam došao, u prvom dijelu sezone, nisam bio na zadovoljavajućoj razini i razgovarali su sa mnom, usmjeravali su me i sada je već rezultat vidljiv. Obistinilo se sve što su mi govorili – ističe Lovrić.
Na čemu Jakirović inzistira?
– Zanima ga samo pobjeda i to pokušava prenijeti na momčad. Od nas traži samouvjeren nastup. Želi implementirati svijest da smo sposobni za velike stvari. Veliki naglasak stavlja na tu psihološku komponentu. Kod njega nema negativnosti jer je pozitivac po karakteru – naglašava Lovrić.
Podsjetilo me to na koncept Diega Simeonea u Atletico Madridu.
– To je sjajan primjer. Dosta smo slični tom Simeoneovu konceptu, uistinu. Kada je čovjek korektan, onda će mu igrači to vratiti na terenu. Svi se mogu dokazati i svi imaju priliku za to.
Dobro, sigurno mora postojati određena razina pritiska?
– Ljudi nam svakodnevno prilaze i osjeća se da od nas očekuju taj iskorak. No, pritisak u klasičnom smislu ne postoji. U klubu nam nisu postavili nikakav imperativ. Idemo utakmicu po utakmicu, samo opušteno.
Sedam pogodaka i četiri asistencije u drugom dijelu prvenstva Lovrićev su učinak. Je li zadovoljan?
– Zadovoljan sam, no moram i mogu još bolje. Odlično se osjećam. No, ne zadovoljavam se s tih sedam pogodaka, nije to sad nešto posebno. Stalno želim ići preko granica svojih mogućnosti. Kada te lopta nagradi, moraš joj vratiti i još više se potruditi.
Dvanaest puta Lovrić je ove sezone gađao vratnice ili grede! Da je bilo malo više preciznosti, učinak je mogao biti i bolji.
– Ne doživljavam to kao peh. To je samo trenutačna faza i normalna pojava. Nogomet ti uvijek vrati ako imaš pošten pristup. Lovrić zvuči poprilično motivirano, a motivaciju crpi od jednog igrača koji mu je apsolutni uzor.
– Naravno, to je Ivan Perišić. Ta njegova energija, dribling, raznovrsnost u igri. Želim biti kao on. Pa i privatno, jer je povučen i vodi normalan život. Ima put koji bi svaki mladi igrač mogao slijediti, pa tako i ja. Nisam ga imao priliku upoznati. Doduše, nisam ni pokušavao doći do njega. Nadam se da ću doći do njega – iskreno će Lovrić.
>>> Pogledajte video i saznajte više o igraču Gorice Kristijanu Lovriću
Kada razmišlja o nogometnim konceptima koji su po njegovu guštu, ne izdvaja dominaciju madridskog Reala posljednjih godina, onu s Cristianom Ronaldom.
- To je sigurno Barcelona, ali i Liverpool. To su za mene dvije najbolje momčadi. Divio sam se svojedobno Ronaldinhu, iako nogomet nisam počeo igrati ni zbog jednog igrača. Jednostavno sam loptu volio otkako sam prohodao i to je morao biti moj put i jedini životni cilj. Ako me pitate za najdraže lige, onda su to sigurno španjolska, francuska i njemačka liga. U engleskoj ligi je prejak ritam za moj ukus, no ne kažem da je to lošija liga, dapače, možda je i najbolja...
Ne voli govoriti o svojim igračkim karakteristikama. Neka drugi o tome govore, kaže.
- Ja sam samo običan dečko koji je na početku nogometnog puta.
Ove sezone u utakmici s Rudešom u sprintu pretrčao je 800 metara, što je razina Lige prvaka. Potencijal je i zbog kvalitetnog izvođenja slobodnih udaraca.
Nema vremena za hakl
- Slobodnjake vježbam kada trener to dopusti, najčešće četvrtkom i petkom. Ne pokušavam kopirati nikoga, ni Messija ni Ronalda...
S dobrom formom, naravno, dolaze i drugi izazovi, odnosno pritisci. Normalno je da se za Lovrića sada zanimaju i drugi klubovi, menadžeri...
- Zaista se time ne opterećujem. Postoje ljudi koji se brinu o mojoj karijeri i njima sam sve prepustio. Ne zamaram se pričama o nekakvim milijunima. Naravno da će prava ponuda doći. Ali ja se najprije moram pokazati na terenu.
Zanimljiva je anegdota iz Lovrićeva ranog djetinjstva iz kojega ga veže prijateljstvo s još jednim sportašem iz Ogulina. Riječ je o rukometnom reprezentativcu Luki Cindriću.
- Zajedno smo na državnom školskom prvenstvu u malom nogometu osvojili treće mjesto, iako smo možda trebali biti i prvi. Luka je vrhunski sportaš i sjajna osoba. Nevjerojatno je koliko je nadaren za sve sportove. Oduševljava me kao sportaš, ali i kao čovjek, a to mi je najvažnije.
Kaže da nema vremena za hakl, iako ga obožava.
- Igrao sam redovito na malonogometnim turnirima, u Kutiji šibica, na turniru u Križevcima... No, sada sam počeo igrati dobro i ne želim riskirati kakvu ozljedu. Hakl može pričekati, posao je jedno, a zafrkancija drugo - zaključio je Lovrić.
>>> Pogledajte koliko vrijede hrvatski nogometaši
