Vratar nogometnog kluba Leeds United i engleske nogometne reprezentacije James Harrington Trafford postao je glavna sportska tema nakon nedavne fantastične izvedbe u Madridu. Njegove sjajne obrane pomogle su Engleskoj da savlada aktualne svjetske prvake i prekine španjolski niz od nevjerojatna 43 susreta bez poraza. Engleski mediji već ga slave kao novu nacionalnu jedinicu, a on sam ističe kako ga je za najveće sportske izazove pripremilo odrastanje u ruralnom okruženju. Njegov put do vrha svjetskog nogometa nije bio nimalo uobičajen za moderne sportske zvijezde.
Iza njega stoji rekordni transfer u Leeds United, ostvaren u kolovozu ove godine za zapanjujućih 45 milijuna funti, čime je srušio vlastiti rekord kao najskuplji britanski vratar u povijesti. Prije toga je nosio dres moćnog Manchester Cityja, s kojim je prošle sezone osvojio dva domaća kupa, a pozornost na sebe privukao je i maestralnim obranama za Burnley i Bolton Wanderers. Međutim, sav taj glamur prve lige daleko je od njegovih korijena i djetinjstva koje je proveo blatnjavih ruku.
Odrastao je u selu Greysouthen na sjeverozapadu Engleske, u obitelji u kojoj je poljoprivreda bila način života generacijama. Njegovi roditelji, Alison i James stariji, naučili su ga da se uspjeh ne događa slučajno, već je rezultat napornog rada od zore do mraka. Trafford je rano djetinjstvo proveo bez pristupa internetu, a obitelj nije imala bežičnu vezu sve do njegove devete godine. Umjesto pred ekranom, vrijeme je provodio na polju, a traktor je naučio voziti i prije nego što je uopće mogao sjesti u automobil.
Njegovi nogometni počeci također su usko vezani uz obitelj, jer ga je otac redovito vozio na treninge lokalnih klubova Cockermouth i Carlisle United. Tamo je u početku igrao u veznom redu, no s devet godina dobrovoljno se prijavio za vratara kada je na treningu nedostajao čuvar mreže. Srećom, njegov otac je uvijek u prtljažniku automobila nosio par vratarskih rukavica za svaki slučaj. Od tog trenutka više nikada nije napustio prostor između vratnica, a njegov neosporan talent brzo su uočili skauti Manchester Cityja.
Svakodnevni život na imanju bio je ispunjen zahtjevnim fizičkim zadacima, a Trafford je redovito pomagao u brizi oko životinja. Osobito se istaknuo tijekom sezona janjenja, prisjećajući se kako je već s 11 godina vlastitim rukama pomagao ovcama pri porodu. Gledajući roditelje kako ustaju svaka tri sata tijekom noći kako bi provjerili stado, usvojio je nevjerojatnu radnu disciplinu. Upravo tu naviku smatra ključnom prednošću nad svojim vršnjacima koji su odrasli u velikim gradovima.
Kada mu postane teško na treninzima, uvijek se sjeti kišnih i hladnih dana provedenih na pašnjacima.
- Svaki poljoprivrednik zna da, bez obzira na vremenske uvjete, moraš izaći van i raditi cijeli dan. Samo moraš odraditi svoj posao najbolje što možeš - objasnio je engleski vratar jednom prilikom za poljoprivredni časopis Farmers Weekly.
To ga je naučilo da nikada ne odustaje, čak ni kada momčadi ne ide dobro ili kada prima kritike. Njegov ponizan pristup radu donio mu je poštovanje svih trenera s kojima je radio na svom putu do najvećih svjetskih pozornica.
Iako na farmi nije bilo puno opcija za zabavu, nogometna lopta postala mu je najbolji prijatelj. Često je igrao s rođacima i starijom sestrom Charlotte na obližnjim poljima, a nerijetko je koristio zid poljoprivrednog štaglja za usavršavanje svojih udaraca i refleksa. Kada bi mu zatrebao pravi protivnik, uspio bi nagovoriti majku da stane na vrata kako bi mu služila kao meta za vježbanje. Cijela obitelj pružala mu je ogromnu podršku, unatoč tome što su se potajno nadali da će ostati raditi na imanju.
Zahvaljujući neizmjernoj upornosti, stigao je do brojnih povijesnih postignuća, poput osvajanja Europskog prvenstva do 21 godine bez primljenog pogotka, gdje je u finalu protiv Španjolske obranio ključni jedanaesterac. Njegov niz rekorda nastavio se u raznim klubovima, uključujući impresivnih 29 utakmica bez primljenog gola u dresu Burnleyja. Sva ta postignuća savršeno pokazuju kako se trud s farme uspješno prenio na nogometne terene.
Iako danas igra pred desecima tisuća navijača i nosi status velike sportske zvijezde, Trafford u srcu i dalje ostaje jednostavan dečko sa sela. Kada god mu obveze dopuste, vraća se kući kako bi pojeo majčin nedjeljni ručak i pomogao obitelji. Više ne vozi traktore po cijele dane, ali i dalje pronalazi vrijeme da oca izazove u guranju teških bala sijena po obiteljskom dvorištu.