Za koji dan bit će punih pet mjeseci otkako je Stojko Vranković podnio ostavku na mjesto predsjednika Hrvatskog košarkaškog saveza. Nakon tadašnjeg priopćenja Stojko nije davao izjave ni intervjue i ovo je njegov prvi izlazak u javnost nakon abdikacije.
– I dan-danas razmišljam je li se i u čemu moglo bolje. Bez obzira na to što u kolektivnim sportovima nije samo jedan kriv, odgovornost mene kao predsjednika Saveza ipak je najveća.
Podbacio je najmanje on
Možda je tako po takozvanoj zapovjednoj odgovornosti, no činjenica je da je Stojko najzaslužniji što se taj uzdrmani savez financijski stabilizirao i da su podbacili neki "izvođači radova".
– Uloga predsjednika jest da osigura kvalitetne uvjete svim selekcijama, da ukine kotizacije i odštetu igračima koji idu u inozemstvo. No, i uza sve to, ako nemaš sportski rezultat, teško ti je tražiti sponzorstvo pa se moraš pokriti po ušima. Ali, ovdje moram reći da su nam premijer Plenković, tadašnji ministar financija Marić, ministrica Brnjac i Vlada bili od velike pomoći.
Ipak, rezultata je bilo u financijskom poslovanju Saveza.
– Kada smo ušli u Savez, on je bio u debelom minusu. U jednom razdoblju čak nije bilo novca ni za plaće zaposlenicima. U to vrijeme imali smo još tu presudu u korist Holdinga vezanu uz domaćinstvo Zagreba jednoj od skupina Eurobasketa 2015. godine. Premda smo prvostupanjsku dobili, nakon desetak dana ona je poništena, a drugostupanjska je presuđena protiv nas. A dogodilo nam se to u presudnom trenutku, baš pred kvalifikacijski turnir za Olimpijske igre u Splitu, no srećom smo taj novac rezervirali, spremni za oba moguća scenarija.
Svih ovih godina Stojkova vođenja HKS-u ne može se reći da je reprezentaciji nešto nedostajalo?
– Trudili smo se da uvjeti za igrače iz godine u godinu budu što bolji. Igrače koje su u njihovim klubovima naviknuli na vrhunski tretman, pogotovo one iz NBA klubova, nismo mogli smjestiti bilo gdje. Vidjevši to, naš Amerikanac Jaleen Smith kazao mi je da uza sve te hotele i čarter-letove reprezentacija zapravo ima NBA uvjete.
Budući da je Smith "pohrvaćen" u posljednji čas, jesmo li previše oklijevali oko angažmana stranca na deficitarnoj poziciji?
– Ako ćemo biti iskreni, nama ne fali samo jedan stranac. No, nama je prioritet uvijek bio prosperitet naših mladih igrača. A za takvo što treba strpljenja, kojeg nema u ovakvim natjecateljskim ciklusima kao što su kvalifikacije za velika natjecanja. Navijači očekuju da što prije dođe do pomaka, a mi smo u dva mjeseca dvaput izgubili od Finske – da to nije slučajno, uvjerio sam se nakon razgovora s predsjednikom njihova saveza, koji mi je govorio o njihovim ulaganjima u posljednjih 20 godina.
Bi li pobjeda nad Finskom u osmini finala i plasman u četvrtfinale bio dobar rezultat?
– Mi smo se na tu Finsku napalili, posebice nakon poraza u Rijeci, i bio sam uvjeren da ćemo dobiti tu utakmicu. Nažalost, gubili smo utakmice na elementarnim detaljima kao što je onaj da nam je suparnički igrač zabio koš za 0,3 sekunde.
Jesmo li od 2017. promijenili previše izbornika? Od Petrovića do Petrovića nanizali su se, i potrošili, Skelin, Anzulović, Mršić i Mulaomerović.
– Dakako, bolje bi bilo da smo cijelo to vrijeme imali jednog čovjeka, no rezultat nas je tjerao na promjene.
Neko vrijeme spominjala se i mogućnost angažmana stranca (
– Nitko od tih zvučnijih imena nije bio konkretan, a ni Savez u to vrijeme to ne bi mogao financijski pratiti.
Koliko čujemo, HKS sada ima predsjednika na plaći.
– Kada znam čime se sve predsjednik treba baviti, za to sam da to bude profesionalac, baš kao i sportski direktor reprezentacije.
Sportskim direktorom postao je Aco Petrović, koji je naslijedio ukinuti Rađin Stručni savjet, a predsjednikom Stojkov dopredsjednik Nikola Rukavina. I na njima dvojici je velika odgovornost izvlačenja Hrvatske iz europskog košarkaškog blata. Kako se iz toga izvući?
– Red, rad i disciplina. Ne znam za drukčiji put.
A da to nisu imali u svojim karijerama, vjerojatno o sljedećim igračima, u kontekstu izbora košarkaša godine, ne bismo sada ni govorili.
– Košarkaš godine je Bogdanović. Nema se tu što reći osim da je naš najbolji NBA igrač, a NBA liga je najjača liga na svijetu.
Peras preporodio Hezonju
Na drugome mjestu mu je jedan bivši NBA-jevac.
– Mario Hezonja imao je jako dobru preporodnu sezonu kod Perasovića u Unicsu i sama činjenica što ga je doveo Real, već nešto govori. Kada njega gledate, vidite silinu, tjelesnu moć, no ne vidite konstantu u igri. A izvan terena je vrhunski momak iznimnih radnih navika.
Od trećeg do petog mjesta su dva centra i jedan španer staroga kova.
– Zubac je standardni član petorke Clippersa unatoč tome što klasične petice u NBA ligi iščezavaju. Simon je bio prvak Europe s Efesom, koji mu je pripremio veličanstven oproštaj, a Branković je u dresu Cibone odigrao sjajnu polusezonu i bio MVP Ćosićeva kupa. Spretan je ispod koša, dobro trči i šutira, ima ga u skoku, no nema igru leđima i to je šteta. No, takvih je igrača s leđnom igrom sve manje i u Euroligi i u NBA ligi.
Treba li neke od spomenutih, ponajprije Bogdanovića, nagovarati da i dalje igraju za reprezentaciju?
– Njega nikad nije trebalo nagovarati i tu riječ bih kod njega izostavio. No, zamor materijala čini svoje, a igrač što je stariji, treba više vremena za oporavak pa tako i za godišnji odmor.
Nedavno su sportski direktor Saveza Aco Petrović i najutjecajniji menadžer s ovih prostora Miško Ražnatović (koji ima kudikamo najviše hrvatskih reprezentativaca) razgovarali o angažmanu njegovih klijenata u reprezentaciji. Jesmo li doista došli do te točke da i menadžeri određuju sastav reprezentacije?
– U te priče ne vjerujem. Pa tko to jednom Bogdanoviću može reći treba li ili ne igrati za Hrvatsku. Ili Luki Modriću. Svi izbornici za mog mandata imali su otvorene ruke da prokažu igrače za koje sigurno znaju da su odbili reprezentaciju bez razloga, no to nitko nije izravno učinio. Zato nam se i događa da se kao ni u jednom ekipnom sportu reprezentaciji odazivaju kako se kome hoće.
Vrankovićev izbor
1. Bojan Bogdanović (Utah/Detroit) 10
2. Mario Hezonja (Unics/Real) 7
3. Ivica Zubac (LA Clippers) 5
4. Kruno Simon (Efes/Cedevita jr) 3
5. Danko Branković (Cibona) 1
Ne samo Vranković. Cijela Jovanovićeva kamara levo opanačkih "stručnjaka" treba udaljiti od hrvatske košarke. Kao prvo sada Rađa, weeeg! Nakon toga imamo opet šanse da stavimo hrvatsku košarku na stabilne noge.