Nakon svršetka igračke karijere Danko Duhović (54), Splićanin koji živi u Zagrebu, izgradio je zavidnu karijeru gospodarstvenika. No ostao je i vezan za vaterpolo, u ovom je trenutku član Upravnog odbora splitskog Jadrana, u kojem je praktički proveo cijelu karijeru, kao i Nadzornog odbora HVS-a.
– Iznimno sam ponosan na svoje igračke uspjehe s Jadranom, ali okrenuo sam stranicu i egzistenciju potražio izvan vaterpola – kaže Duhović.
Kompanija bila u bankrotu
Od svih tih menadžerskih uloga nekako nam se najizazovnijom čini ona u Tisku. Kako sad gledate na to dvogodišnje razdoblje (2017.-2019.), koje ste proveli na čelu te nekad Todorićeve tvrtke, tako bliske nama novinarima?
– Vrijeme provedeno u Tisku bilo mi je jedno od najizazovnijih razdoblja u životu. Iznimno sam ponosan na rezultate koje je moj tim tamo napravio. Zatekli smo kompaniju u stanju bankrota, ali uspjeli smo ga spriječiti i kompaniju dovesti u operativnu profitabilnost i unaprijedili smo poslovanje u svim segmentima. Nisam otišao svojom voljom, mislim da je bilo još puno posla pred nama, ali... Na žalost, Tisak je danas opet na lošem putu.
No mali dioničari ostali su bez svog novca?
– Da, na žalost, tako je. Kako je Tisak bio u klasičnom stečaju, izgubljeno je i vlasništvo bivših dioničara, kako većinskih tako i manjinskih. Žao mi je što je tako bilo, Tiskom se naprosto dugi niz godina loše upravljalo.
Ili, narodski rečeno: kralo se. No posvetimo se sad vašem izboru, na prvo ste mjesto stavili Luku Bukića?
– Pa, bio je najbolji igrač i strijelac Regionalne lige u sezoni 2019./2020. Jedan je od najzaslužnijih za dva osvojena trofeja Mladosti u tom razdoblju. Od njega se na Olimpijskim igrama u Tokiju, na koje ćemo se valjda plasirati, može očekivati velik doprinos i osvajanje medalje kojom bi hrvatska reprezentacija nastavila trofejni niz koji je prekinut na EP-u u Budimpešti prije godinu dana. Luka je igrač iznimne brzine, osjećaja za protunapad i savršene dijagonale s lijevog krila. Mladost i hrvatska reprezentacija ne mogu se zamisliti bez Bukića juniora.
Visoko ste postavili i Jugova vratara Tonija Popadića?
– Možda je to za neke neočekivano visoko mjesto, s obzirom na to da nije stalni reprezentativac. No još smo pod dojmom njegovih fantastičnih obrana u završnici hrvatskoga prvenstva, posebno u trećoj finalnoj utakmici, u kojoj je bio nesvladiva prepreka za napadače Mladosti. Ako tome pridodamo još i dvije pobjede na peterce u kojima je Toni ponio epitet junaka utakmica, a koje su Jugu osigurale veliku prednost u finalnoj seriji, mislim da ovaj moj izbor nikoga neće iznenaditi.
A što vam se sviđa kod sidraša Mladosti Josipa Vrlića?
– Jedan ovakav izbor nezamisliv je bez najboljeg hrvatskog sidraša. Josip je stožerni igrač nacionalne vrste i Mladosti. Svojom impozantnom snagom i fantastičnom pokretljivošću prisiljava suparničke obrane da mu posvete osobitu pozornost, što umnogome olakšava posao vanjskim igračima u napadu kad je u pitanju postizanje gola.
Koje osobine krase kapetana hrvatske reprezentacije Andru Bušlju?
– Sama činjenica da je postavljen za kapetana dovoljno govori o njemu. Drago mi je da se nakon igranja za Olympiakos i Pro Recco vratio u hrvatski vaterpolo, da je sad u Mladosti, u kojoj se već nametnuo kao pravi vođa i nepremostiva prepreka za suparničke sidraše.
Od Mare puno očekujem na OI
Čime vas je, kao i mnoge druge, osvojio Maro Joković?
– Maro bi, kao prošlogodišnji pobjednik, mogao biti i bolje plasiran da iza nas nije godina opterećena pandemijom koronavirusa, zbog čega su prekinuta mnoga natjecanja diljem Europe. A Maro je kapicu Olympiakosa zamijenio onom Brescie, koja ove sezone ima ambiciju osvajanja talijanskog prvenstva. Joke će svakako u tom smjeru dati puni obol, ali ja od njega ipak najviše očekujem na OI u Tokiju.
Ivan Marcelić?
– Još jedan vratar u izboru, ali to ne treba čuditi jer Ivan je nezaobilazan član hrvatske reprezentacije u kojega izbornik Tucak ima golemo povjerenje. Uz Bukića i Vrlića, jedan je od najzaslužnijih za prošlogodišnje trofeje Mladosti.
Našli ste mjesta i za Lorena Fatovića?
– Standardni je reprezentativac i nositelj Jugove igre. Može se već sada reći da je po igrama nadmašio oca Elvisa, iako je pred njim još mnogo utakmica i trofeja. Ali Jug i reprezentacija već su nezamislivi bez njega.
Danko Duhović rođen je 20. 10. 1966. u Splitu. Vaterpolom se počeo baviti s 12 godina i cijelu je karijeru, osim posljednju godinu (1996.), koju je proveo u Opatiji, nastupao za splitski Jadran. S njim je osvojio posljednje prvenstvo bivše države (1991.), ali i dva naslova Kupa prvaka, od kojih je prvi (1992.) bio i prva europska kruna nekog hrvatskog kluba od njezine samostalnosti. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Osam je godina bio regionalni menadžer u Europlakatu, još dvije menadžer u Eurohercu, a bio je i predsjednik uprave Tiska.
1. Luka Bukić (Mladost) 7
2. Toni Popadić (Jug AO) 6
3. Josip Vrlić (Mladost) 5
4. Andro Bušlje (Mladost) 4
5. Maro Joković (Brescia) 3
6. Ivan Marcelić (Mladost) 2
7. Loren Fatović (Jug AO) 1
Ne spominjite mi Tisak. Ostao sam bez 20-ak tisuća kuna, a da se ne zna tko mi ih je maznuo. A tvrtka i dalje posluje. To se može dogoditi samo u Hrvatskoj.