Prvi put u 30-godišnjoj povijesti hrvatska nogometna reprezentacija primila je četiri pogotka u dvije utakmice u nizu. Prvi put u povijesti Hrvatska je primila osam pogodaka u dvije posljednje odigrane utakmice.
Zvalo se natjecanje Liga nacija ili Svjetsko prvenstvo, nije važno, primiti ovoliko pogodaka u dvije utakmice zaredom alarmirajuće je za izbornika Dalića i njegove izabranike. Istina, vatreni su u posljednje dvije utakmice igrali protiv aktualnih europskih, odnosno svjetskih prvaka, dva giganta svjetskog nogometa, Portugala i Francuske, ali rijetko kad smo dopustili da i u utakmicama protiv takvih momčadi baš ostanemo bez šanse za pozitivan rezultat.
Manjak koncentracije
U napadu nije bilo kreativnosti ni previše kreiranih šansi iz otvorene igre, no postavlja se pitanje obrane, i to ne samo obrane u smislu zadnje linije, već kako se brane svi igrači na terenu. Ne vrijedi samo nepromišljeno “pljuvati” po reprezentaciji jer zasigurno ni oni nisu htjeli ovakav ishod. Umjesto bezglavog zaključivanja, korisnije je postaviti pitanja. Koji je tu problem? Zašto dozvoljavamo protivniku da tako jednostavno dolazi do prilika? Razlog sigurno nije u umoru jer ni naši suparnici nisu imali dovoljno vremena za odmor.
– Gledajte, nije stvar samo obrane kao takve, stvar je cijele ekipe. Treba vidjeti i analizirati kako je došlo do toga da primimo osam golova u dvije utakmice. Recimo, situacija u kojoj nakon izgubljene lopte u našem napadu Francuzi imaju kontru tri na dva je nedopustiva, nije mi jasno kako nas tako malo ostane otraga – rekao je bivši branič reprezentacije i po mnogima najbolji lijevi bočni u povijesti vatrenih Robert Jarni.
Mnogi su nakon poraza 4:2 od Francuske istaknuli da nam najveći problem predstavljaju prekidi, pogotovo povodom udarca iz kuta protiv Francuske nakon kojeg je Dayot Upamecano ostao sam kao duh i zakucao loptu glavom u našu mrežu za vodstvo tricolora 3:2. Jarni je dao svoje viđenje i obrazloženje.
– Istina je da dosta štekamo što se tiče prekida, pogotovo kornera. Nema tu velike filozofije, svaki igrač treba držati svojeg igrača za ruku, preuzimanje igrača u šesnaestercu tijekom prekida ne postoji. To su neke stvari koje svi oni dobro znaju, ali izgleda da se radi o manjku koncentracije.
Iako je osam puta vadio loptu iz svoje mreže, reprezentativni vratar Dominik Livaković je, tvrdi Jarni, odigrao dvije vrlo dobre utakmice te ni u kojem pogledu ne može biti krivac za ono što nam se dogodilo u prva dva kola Lige nacija.
– O Livakoviću nema priče, bez obzira na osam primljenih golova, on je bio na jako visokoj razini i spriječio je da ti porazi ne budu još i veći. I protiv Francuske i protiv Portugala je sigurno spasio po još barem dva-tri gola.
Ne poznajem baš momka osobno, ali mislim da ovakve dvije utakmice ne bi trebale negativno utjecati na njegovo samopouzdanje, najviše zbog kvalitete koju je pokazao.
Iako razgovor s Jarnijem, kao što je već spomenuto, nije bio utemeljen na obrani u smislu zadnje linije, bivši izbornik mladih selekcija hrvatske reprezentacije od igrača u polju izdvojio je dva igrača iz zadnje linije čije su ga se partije dojmile, a ti igrači nužno nisu dobivali česte prilike u dresu s kvadratićima.
Naprotiv, u ogledu protiv Francuske Filip Uremović i Dario Melnjak odigrali su svoje prve natjecateljske utakmice u dresu reprezentacije.
Kucaju na vrata iz U21
– Što se tiče bekova, Zlatko može biti jako zadovoljan viđenim protiv Francuske i može biti miran za buduće utakmice. I Uremović i Melnjak su odigrali vrlo dobro. Uremović je bio defenzivno čvrst, a pogotovo me oduševio Melnjak koji je imao snage, kvalitetno se pridodavao prema naprijed i uputio nekoliko opasnih centaršuteva.
Za kraj smo hrvatskog stručnjaka upitali i o budućnosti hrvatskih braniča. Zanimalo nas je kakvo viđenje ima o nadolazećim nadama poput Boška Šutala, Borne Sose i Martina Erlića koji sjajno igraju u U21 reprezentaciji.
– Treba biti svjestan da su mlada reprezentacija i A reprezentacija dva različita svijeta, ali svi ti braniči iz mlade reprezentacije jako su talentirani momci. Pitanje je kakvi će biti u glavi i kojim će im tijekom ići karijera – zaključio je brončani sa SP-a 1998.
Za ruku!? Negde u daljini Bata Mirkovic se ne slaze...