S Nenadom Bjelicom (50), trenerom nogometaša Osijeka, razgovor smo započeli prisjećajući se prošlosti. Bjelica je danas član Večernjakova žirija koji bira najboljeg hrvatskog nogometaša za 2021., a točno prije 21 godinu drugi su za najboljeg izabrali baš Bjelicu:
– Te sam godine u Večernjakovu izboru iza sebe ostavio Bobana, Šukera, Bokšića, braću Kovač... To mi je sigurno najveći i najdraži trofej u karijeri. Posebno sam sretan što sam ga ostvario u svom klubu, jer nikad prije ni poslije u vašem izboru nije pobijedio igrač iz, hajdemo reći, malog kluba kao što je Osijek. Taj trofej ima posebno mjesto u mojoj trofejnoj sobi.
Zanimljivo, Bjelica je u povijesti Večernjakova izbora jedini nogometaš koji je osvojio trofej a da prije toga nije bio reprezentativac. Za Hrvatsku je debitirao tek u proljeće 2001., a ukupno je skupio devet nastupa. Mnogi će reći premalo s obzirom na igračku klasu koju je imao. Igrao je odlično i u Betisu, Las Palmasu, Albaceteu, kasnije i Kaiserslauternu.
Dolazak Vide? Zasad teško
– Ponosim se na svih devet jer su ostvareni isključivo znojem, a ne pogurancima. Sjećam se da se radio veliki pritisak na Ćiru da me pozove, ali ja nisam imao šanse dobiti njegov poziv. On valjda zna zašto me nije pozivao, to morate njega pitati. Gospodin Jozić došao je poslije njega, a čak i kada sam proglašen najboljim nogometašem godine, na dodjeli nagrade čestitao mi je i rekao: “Ja ti ni sada ne mogu obećati poziv u reprezentaciju.” Eto koliko sam ja teško ušao u reprezentaciju. Kasnije sam dobio poziv za B-reprezentaciju, pa tek onda za A-repku. Nisam pripadao nikakvim interesnim skupinama, a mislim da sam zaslužio i puno prije debija biti barem na širem popisu. No mogu se barem pohvaliti da sam igrao utakmicu Eura 2004. protiv Francuske sa Zidaneom, Trezeguetom, Henryjem, Desaillyjem, Barthezom, Piresom, Thuramom..., još čuvam neke fotografije duela sa Zidaneom u toj utakmici. To mi je ujedno bila i posljednja utakmica za vatrene – prisjetio se Bjelica.
A tko je, po Bjelici, bio najbolji hrvatski nogometaš u 2021.?
– Perišić je za mene na prvom mjestu jer je odigrao sjajnu sezonu za Inter koji je nakon dugo godina talijanski prvak, a mislim i da je najzaslužniji za uspjeh hrvatske reprezentacije i plasman na SP u Kataru. Čak je i na Euru bio najstandardniji u formi. Kovačić je osvojio Ligu prvaka s Chelseajem i imao veliku ulogu u tome, također sve više postaje stup naše reprezentacije i zato sam ga stavio na drugo mjesto. Brozović je treći, zbog sličnih razloga kao i Perišić. Modrić je igrao sjajnu sezonu u Realu, ali ostao je bez ijedne titule, zato sam ga stavio na četvrto mjesto. Naravno, fascinira kako igra s 36 godina, i to u Realu – rekao je Bjelica pa objasnio iduću dvojicu na listi najboljih:
– Oršić je srušio Tottenham za četvrtfinale Europske lige, pa sad i West Ham za novo Dinamovo proljeće u Europi. Livaja je pak odigrao sjajnu godinu, izostao je učinak u europskim utakmicama, pa je zato iza Oršića.
Bjelica cijeni HNL jer na listu najboljih 10 uvrstio je i Petkovića, Livakovića te Ivušića.
– Petković ima lošijih i vrhunskih faza, ali kad je u dobroj fazi, onda je ponajbolji europski napadač. Na deseto mjesto možda sam malo lokalpatriotski stavio Ivušića, ali mislim da zaslužuje tu biti. Dvije godine je najbolji golman hrvatske lige, debitirao je za hrvatsku reprezentaciju i branio jako dobro. Mogao sam taj zadnji bod staviti i Majeru, Ivanušecu..., ne bih pogriješio.
Sin Luka stiže u stožer
Vratimo se sad na HNL, u kojem se vodi nikad zanimljivija borba za naslov. Kako ste zadovoljni učinjenim u Osijeku?
– Jako sam zadovoljan, imam na raspolaganju momčad sjajnih ljudi, konkurentni smo svima u HNL-u. S najmanje ulaganja od prve četiri momčadi održali smo razinu kvalitete i pucamo na najviše ciljeve. Hajduk je doveo nekoliko skupih, ozbiljnih igrača, o Dinamovoj momčadi ne moram govoriti, a Rijeka je više od nas uložila u igrače. Mi smo zbog stadiona ograničeni u kupovanju, dovodimo igrače uglavnom besplatno, ali dobro pogađamo.
Je li ove zime moguć dolazak kapitalca poput Domagoja Vide?
– On ima bogat ugovor u Beşiktaşu do ljeta, naravno da ga mi želimo, ali vidjet ćemo. Zasad nije prerealno.
Osjećate li pritisak da morate osvojiti trofej, bilo u kupu ili prvenstvu?
– Od predsjedništva kluba nemam pritisak, ali naravno da želim barem jedan trofej.
Koliko vam u ovom napornom poslu pomaže obitelj?
– Meni je obitelj najvažnija, oni su mi na prvom mjestu. Uvijek posao biram u dogovoru s njima. Da nisam mislio na obitelj, vjerojatno bih sada bio u Emiratima, Turskoj, Rusiji, Grčkoj ili nekoj sličnoj destinaciji. No zbog obitelji sam odabrao Osijek i nisam požalio. Sad ćemo u ovoj ligaškoj pauzi malo odmoriti zajedno, družiti se više nego što inače stignemo. Ove zime morat ću preskočiti obiteljski odlazak na skijanje jer se još oporavljam od operacije kralježnice. Inače, supruga i sinovi još stanuju u Klagenfurtu, ali u ljeto mlađi sin Luan završava srednju školu pa će se svi zajedno preseliti u Osijek. Stariji sin Luka pak završava studij za mentalnog trenera u sportu. Uključit ćemo ga u trenerski tim Osijeka kad završi fakultet. Mislim da mnogim klubovima nedostaju treneri za “glavu”. Svi se natrpavamo kondicijskim trenerima, a nemamo psihologe, tj. mentalne trenere u HNL-u.
Imate neku želju za 2022.?
– Samo zdravlje, ništa drugo. Sve ostalo može se trudom i radom. Što se tiče poslovnog plana, želja za 2022. je jedna titula s Osijekom. Veselim se jako i jeseni, odnosno otvaranju stadiona na Pampasu – kaže Bjelica.
>> Nenad Bjelica dok je vodio Dinamo
Prije toga čeka ga borba za naslov u HNL-u. Jesu li neke stvari u toj borbi četiriju kluba otišle predaleko? Uključili su se i političari, pogotovo iz Dalmacije...
– Nažalost, ima previše politike u sportu, pogotovo nogometu. Ali i raznih nepotrebnih prozivanja, populizma. Mi tu pokušavamo biti apsolutno fokusirani na svoj rad, pokazujemo poštovanje svakom protivniku i sportskom radniku. U svojim javnim istupima, prije i poslije utakmice, kao i na društvenim mrežama, zahtijevamo od svih igrača da budu korektni prema svima – kaže Bjelica pa objašnjava:
– Ima previše licemjerja, pogotovo što se tiče komentiranja sudačkih odluka i pritiska na suce. Druga je stvar sama utakmica, dogode se neki povišeni tonovi, ali meni je nenormalno da se klubovi petljaju u organizaciju sudačke odluke, da smjenjuju sudačke šefove kao što je to učinio Damir Mišković i njegova Rijeka. A onda se opet ta ista Rijeka prva pobuni na neke odluke u novoj sezoni. Takav pritisak prema sucima nema smisla. Previše je tu licemjerja i populizma, a generalno naše suđenje nije loše. Radio sam u Poljskoj, Italiji, Austriji, ali usuđujem se reći da je kod nas suđenje najbolje od te četiri zemlje. Pogreške sudaca svugdje se događaju, no samo u Hrvatskoj se svaka odluka gleda kroz teorije zavjere. Doduše, vjerojatno je to i zbog prošlosti, kada su se događali očiti sudački poguranci nekim klubovima.
U posljednje vrijeme nekako najglasniji u toj “hajci” na suce je Hajduk. Slažete li se?
– Hajduk je uoči naše prošlotjedne utakmice napravio velik pritisak na sudačku organizaciju, kroz medije i svoje istupe. Ja se takvim stvarima ne želim baviti. Ionako je to često kontraproduktivno. Jer nakon te sporne utakmice Hajduka i Lokomotive njihovim je igračima poslana kriva poruka. Poruka da su za gubitak bodova krivi suci, a ne njihove velike pogreške u obrani. Ja tako nikad ne želim davati alibi igračima. Da se prisjetim i jesenske utakmice s Hajdukom kada je moj igrač Lončar nakon lakta Livaje sedam dana imao zatvoreno oko, a Bartolec nakon starta njihova igrača mjesec dana bio aut. I za to nitko od igrača Hajduka nije dobio žuti karton. Ja sam tu mogao sedam dana plakati i kmečati, tako bih vjerojatno profitirao u nekim sljedećim utakmicama, ali to ne želim. Jer što ću kmečati kad je i meni Hiroš u Gorici trebao dobiti crveni, a nije ga dobio. Bio bih licemjeran. Sve se nekako iznivelira na kraju, ali bitno je da se na suce ne stvara namjerni, orkestrirani pritisak. Kada to prestane, imat ćemo veće povjerenje u njih. Nisu suci najveći problem hrvatskog nogometa. Samo treba smanjiti utjecaj pojedinih čelnika klubova na sudačku organizaciju.
VAR vam baš nije prijatelj, pokazala je to i nedavna utakmica na Poljudu.
– Tu je moje mišljenje nepromijenjeno, VAR se, nažalost, prečesto koristi i tumači kako se želi, i ja sam zato generalno protiv VAR-a. Naravno da VAR ima i dobrih stvari, recimo kad lopta prođe pola metra, a sudac to ne vidi.
Torcida vam je početkom listopada ružno skandirala: “Čakija ti ne gine.” Kako ste to doživjeli?
– To je bio njihov odgovor na to što sam branio Ivana Bebeka nakon one sporne snimke koja je izašla u javnost. A ja sam Bebeka branio kao čovjeka koji je naš najbolji sudac već 10-15 godina. Meni je zasmetao taj linč, to licemjerstvo, bilo je to apsolutno nepotrebno. I onda odluka o četveromjesečnoj suspenziji, ne treba nam taj populizam, dodvoravanje. U Italiji se ne može dogoditi da se tako diskreditira najboljeg suca samo zato što je u privatnom razgovoru rekao jednu ružnu riječ protiv jednog kluba.
Nisam se bojao ni 1992.
A kako ste doživjeli ispad napadača Rijeke Josipa Drmića, koji vas je na Instagramu nazvao Pinokijem, jer ste zbog brojnih slučaja koronavirusa u momčadi tražili i dobili odgodu utakmice s Rijekom.
– Drmić je tu puno rekao o sebi. Mogao bih mu biti otac. Kad je on rođen, ja sam te 1992. igrao za Osijek pod granatama i puno puta nisam završio trening zato što su bombe padale oko nas. Drmić je tom objavom htio reći da se bojim Rijeke i da zato odgađamo utakmicu, a ja se nisam ni te 1992. bojao, kad su ljudi gubili živote. Mi smo utakmicu s Rijekom odgodili jer nismo imali golmana koji može braniti. No nije me taj Drmićev status povrijedio, više me pogodila, to jest baš me jako pogodila Dinamova tablica koju je objavio na Facebooku, kada sam u tablici označen kao Pinokio. Mislim da sam kao trener puno dao za Dinamo i da to nisam zaslužio. Ali te objave govore o njima. Ma ta je ideja ionako produkt samo jedne osobe u klubu – zaključio je Bjelica.
Trener koji je Dinamu osigurao proljeće nakon 49 godina čekanja
Nenad Bjelica rođen je 20. kolovoza 1971. u Osijeku. Profesionalnu igračku karijeru počeo je u NK Osijeku, a 1993. odlazi u Španjolsku. U Primeri je nastupao za Albacete (1993.-96.), potom odlazi u Betis (1996.-98.), a onda u Las Palmas (1998./99.). Nakon toga vraća se u Hrvatsku, u matični Osijek. U tom razdoblju igranja za Osijek posebno se pamti jesen 2000., kada je Osijek s Bjelicom kao vođom na terenu u tri kola Kupa Uefa pobjeđivao Brøndby, Rapid Beč i Slaviju Prag. Bjelica je 2000. proglašen i nogometašem godine u izboru VL-a. Nakon toga Bjelica potpisuje za Kaiserslautern (2001.-04.), potom za austrijsku Admiru (2004.-06.), a igračku karijeru završio je u Kärntenu.
A baš je u Kärntenu počeo i trenersku karijeru, prvo kao trener-igrač. Vodio je i Lustenau 07, WAC, Austriju Beč, s kojom je ušao u Ligu prvaka, potom talijansku Speziju, a onda Lech Poznań. Najveći trenerski uspjeh ostvario je u Dinamu, koji je doveo do europroljeća nakon 49 godina! S plavima je osvojio dva prvenstva i jedan kup, a nakon razlaza s Dinamom imao je malu pauzu pa stigao na klupu Osijeka u rujnu 2020. godine.
Bjeličinih deset
1. Ivan Perišić (Inter) 10 bodova
2. Mateo Kovačić (Chelsea) 9
3. Marcelo Brozović (Inter) 8
4. Luka Modrić (Real) 7
5. Mislav Oršić (Dinamo) 6
6. Marko Livaja (Hajduk) 5
7. Mario Pašalić (Atalanta) 4
8. Dominik Livaković (Dinamo) 3
9. Bruno Petković (Dinamo)
>> Pogledajte i video
..."važno" je samo u naslovu napisati nešto negativno o Dinamu ali uzalud vam trud svirači!