Francuski šansonijer i glumac Maurice Chevalier jednom je prilikom rekao:
– Počeo sam raditi mlad da bih živio, a sad radim da bih ostao mlad.
Ima u tim riječima i te kako velike sličnosti s hrvatskim rukometnim izbornikom Linom Červarom. U 70. godini još je željan uspjeha i medalja s velikih natjecanja. Reklo bi se za Linu, kao što pjeva Ljupka Dimitrovska – godine nisu važne.
>> Pogledajte što je Goran Šprem rekao u našem studiju nakon pobjede nad Srbima
Naravno, nije pitanje za milijun kuna, jasno je da je Lino na Europskom rukometnom prvenstvu najstariji trener. No, uz parket se to uopće ne vidi, Červar energično vodi našu reprezentaciju, skače, protestira, viče... poput nekog mladića.
Drugi trener po starosti na EP-u je devet godina mlađi od Line – Bjelorus Ševcov, a treći je deset godina mlađi – Islanđanin Gudmundsson (60). Potom slijede Španjolac Ribera (57), Portugalac Pereira (55) i Srbin Peruničić (54). Najmlađi trener je Poljak Rombel. Ima tek 37 godina, a manje od 40 ima još samo Šveđanin Andersson. Većina trenera ima između 40 i 50 godina – njih 13 od 26. Dakle, polovica.
Nije želio igrati na krilu
Kažu da su pedesete bile godine kada su svi veliki treneri osvajali zlata, počevši od Šveđanina Johanssona, Danca Wilbeka, Rusa Maksimova, Francuza Oneste i Constantinija. Naravno, i Lino Červar bio je u pedesetima (54) kada je osvojio olimpijsko zlato u Ateni. Červar ne samo što je najstariji izbornik, već je i izbornik s najviše medalja na ovogodišnjem Europskom prvenstvu. Osvojio je šest medalja, od čega tri svjetske (zlato i dva srebra), jednu olimpijsku (zlato) i dvije europske (dva srebra). I ako ne osvoji sedmu medalju, nitko ga neće prestići. Islandski izbornik Gudmundsson koji ima tri medalje kao izbornik samo mu se može približiti. Od 24 trenera, medalje su kao izbornici osvajali još samo Ribera, Dinart, Berge, Jacobsen i Andersson.
Osvoji li Lino medalju, postat će apsolutni rekorder. Nitko nikada nije osvojio medalju s toliko godina. Među izbornicima na EP-u ima puno bivših dobrih igrača koji su osvajali medalje na velikim rukometnim natjecanjima. U tome prednjači Francuz Didier Dinart koji je kao igrač osvojio čak deset medalja. Odmah do njega je slovenski izbornik e Ljubomir Vranješ. Igrajući za Švedsku, Vranješ je osvojio sedam medalja. Još su kao igrači medalje osvajali Ševcov, Peruničić, Pajovič, Bebeško i Kokšarov. Kada bi se gledalo tko je osvajao medalje kao igrač i trener, onda je u konkurenciji ovdje na EP-u samo Didier Dinart. Ima dvije medalje kao izbornik i deset medalja kao igrač. Daleko od toga da Červar nije bio rukometaš. Počeo je igrati u osnovnoj školi, kod profesora Jure Radovčića.
– On je bio pravi pedagog, kakvih je danas sve manje. Učio nas je rukometnim vještinama, ali i ljudskim kvalitetama. Da budemo pošteni i pristojni, da živimo sportski... Da budemo bolji ljudi – rekao je o svom prvom treneru Lino Červar.
Igrao je na mjestu srednjeg vanjskog. Bio je omalen, poput Luke Cindrića danas.
– Nije bilo šanse da ne vidim slobodnog suigrača. Ali imao sam i jedan deficit koji me pratio. Bio sam pretanak, premali – istaknuo je Červar. Onda ga je trener počeo gurati na krilo, a to se Lini nikako nije svidjelo.
– Nisam želio igrati na krilu. Smatrao sam da sam bistriji od drugih vanjskih igrača, koji su svi bili fizički jači od mene. No, profesor Radovčić nije dijelio moje mišljenje, a to je u meni probudilo inat. Želio sam dokazati da sam bolji trener od njega i već s 23 godine završio sam igračku karijeru – zaključio je Červar.
Gotovo 50 godina je trener
Tko zna, da je trener Radovčić bio malo popustljiviji možda bi Lino danas imao medalju i kao igrač. Opet, u tim 70-ima Hrvatska je imala sjajnog srednjaka Hrvoja Horvata. Cveba je kao igrač osvojio puno toga, ali kao trener nije. Čak nije bio ni blizu tome da vodi reprezentaciju. Igrom sudbine njegov je sin danas pomoćni trener Červaru. Možda ga čak i naslijedi nakon Olimpijskih igara u Tokiju, natjecanja na kojem će se Lino oprostiti od trenerskog posla kojim se bavi gotovo pedeset godina. Počeo je davne 1974. godine u Novigradu, 11 godina bio je trener Istraturista, koji je uveo u tadašnju jaku Prvu jugoslavensku ligu. Međunarodni put započeo je u Austriji, u Klagenfurtu. Šest godina bio je izbornik Italije, a u Hrvatsku se vratio 2000. kada preuzima momčad Zagreba. Od 2002. do 2010. izbornik je Hrvatske, trener Metalurga i izbornik Makedonije, a put završava na njemu najdražoj klupi hrvatske reprezentacije.
>> Pogledajte i atmosferu na utakmici Hrvatske i Srbije
Kako god okreneš upisao se u povijest hrvatskog rukometa, ja mu malo zamjeram nesporazum s Balićem a i sad nepozivannje Štrleka no daj Bože se varam pa osvojimo zlato