S velikim oduševljenjem dočekali su domaći hrvački djelatnici dvoje medaljaša s nedavnog kadetskog Prvenstva Europe. A to su Zadranin Roko Strika, prvi osvajač medalje s velikih natjecanja iz Dalmacije, i Slatinjanka Veronika Vilk, 16-godišnjakinja koja je osvojila tek treću žensku medalju za Hrvatsku.
A tim dosezima svoje oduševljenje izrazili su Milan Pavelić, predsjednik Saveza Hrvatskih sportova Zagreba, Kristijan Slačanac, predstavnik Ministarstva turizma i sporta te Mišo Kutleša, predsjednik Hrvačkog kluba Sesvete, domaćina ove male svečanosti obogaćene slasnim obrokom u restoranu "Vallis".
Nakon čestitara na red su došle Veronikine zahvale, kako svojoj obitelji i reprezentativcnim kolegicama, a potom se naglašeno zahvalila svom dugogodišnjem klupskom treneru u Slatini Mariju Petraku ali i svom novom treneru u Koprivnici (RK Podravka) Ivanu Lončariću.
- Svaki trener bi poželio takvu sportašicu jer od nje nećete čuti "ne mogu", "neću" ili "ne želim". Veronika je psihološki jaka i vrlo marljiva i kada je promijenila klub idealnim izborom pokazala se Podravka i kolega Lončarić - kazao je Petrak naglasivši da će se ova medalja jako lijepo uklopiti u proslavu 50. rođendana kluba.
- Veronika je dokaz da i iz malih sredina dolaze vrhunski sportaši. Uz sve te zemlje poput Azerbajdžana, Turske, Ukrajine, Bugarske, Rumunjske uzeti medalju zlata vrijedi - dodao je glavni trener ženske reprezentacije Petar Panić.
Veronika je medalju osvojila u kategoriji do 69 kilograma nakon što je izborila dvije pobjede (Letonka, Rumunjka), potom izgubila u polufinalu (Turkinja) i pobijedila u borbi za broncu (Poljakinja).
- Moja želja da dobijem borbu za medalju proizvela je veliko psihološko opterećenje. Klupski trener me tri puta zvao, pokušavao me oraspoložiti, treneri su me pokušavali opustiti, da otklonim misli. No, nisu uspjeli i ja sam se više preznojila od toga nego od zagrijavanja. No, kada sam zakoračila na strunjaču trema je nestala. Srećom sve je bilo brzo gotovo nakon što mi je Poljakinja ušla u noge, a ja sam ju tu čekala i "spakirala".
Bilo je to prvi put da se sa nekog velikog kadetskog natjecanja Hrvatska vratila s muškom i ženskom medaljom. Iva Gerić probila je led s kadetskom i juniorskom medaljom, a Viktorija joj se pridružila sa svoje dvije bronce - onom lanjskom sa Prvenstva Europe za starije djevojčice i ovim kadetskim odličjem. A kako je počelo njeno hrvačko putovanje?
- Moj tata je bio hrvač i kada smo jednom prilikom bili kod kuma, koji je bio hrvački trener, predloženo mi je da se okušam što sam učinila i ostala u hrvanju evo već devet godina.
Nimalo neočekivano, njen izbor sporta kod nekih je izazivao čuđenje.
- Mnogi su u čudu i govore mi da sam ja ipak djevojka. No, kada im kažem za svoje rezultate ostanu šokirani i onda me već gledaju drugačije.
Kako Veronika miri onaj borbe s onim ženstvenim dijelom sebe?
- Ponekad teško. Dogodi ni se da želim izaći ali moram na trening. Ipak, nekad se uspijem dogovoriti za jutarnju kavu ili pak piće nakon treninga. Volim se srediti ali mi to ne dozvoljavaju moje sportske obveze i zato uživam u tim rijetkim trenucima.
U Hrvatskoj se sve više pripadnica ljepšeg spola koje se žele baviti ovim teškoatletskim sportom što ilustrira i podatak kojeg nam je da trener Sesvetskog Kraljevca Dinko Kremić o tome da je na Prvenstvu Hrvatske za mlađe i starije djevojčice bilo oko 60 curica.
- Istina je, sve više cura dolazi na hrvanje i mene raduje da se širi baza i jača konkurencija. Ja od toga mogu samo imati koristi - kazala je ova učenica prvog razreda Srednje farmaceutske škole u Koprivnici koja je na Prvenstvu Europe bila najmlađa u konkurenciji.
- Nisam očekivala da ću po odlasku iz Slatine biti tako brzo i dobro prihvaćena u novom klubu što je potvrdilo da je Podravka bila odličan. Tu imam dovoljno sparing partnerica, a najviše treniram s Lanom Bogić, a nerijetko i sa dečkima - dodala je Veronika.
