Prošlog je tjedna reizabran predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora. Sedmi put tog se posla prihvatio bivši hrvatski premijer Zlatko Mateša koji nam je objasnio kako se na to odlučio.
– Meni test nije bio što ću ja odlučiti nego hoće li me ljudi i dalje za predsjednika. Otkad je došlo do raspisivanja izbora, a postupak kandidiranja trajao je dva mjeseca i svatko se mogao javiti, jedan veći broj nacionalnih saveza došao je k meni s pitanjem o tome možemo li nastaviti suradnju.
U kojoj je mjeri predsjednik sâm bio zainteresiran za još jedan četverogodišnji mandat?
– Nisam baš previše bio sklon tom nastavku, ali kada vam dođu ljudi s kojima radite dugo i kada vidite svu podršku izraženu potpisima nacionalnih saveza, onda sam rekao: “U redu. Idemo to još odraditi.”
Primorac otišao drugim putem
Kao mogući Matešin nasljednik već se neko vrijeme spominjao dopredsjednik Hrvatskog taekwondo saveza Dragan Primorac, no on se odlučio za drugu kandidaturu – kandidaturu za predsjednika Republike Hrvatske. A to što Mateša ni ovaj put nije imao protukandidata nešto govori. Ili su ljudi toliko zadovoljni s njim kao čelnim čovjekom hrvatskog sporta ili su prepoznali njegovu popularnost pa misle da nemaju izgleda.
– Ne bih s tim špekulirao. Može biti i jedno i drugo. Jedan od razloga je možda taj što ovaj posao zahtijeva jako veliki osobni angažman, a Olimpijska povelja jasno govori o tome da predsjednik, članovi Vijeća i Nadzornog odbora HOO-a ne smiju primati nikakvu novčanu naknadu za svoj rad. I nitko od nas nije primio ni lipe, ni centa novčane nagrade za angažman u tijelima HOO-a. A to možda neke ljude destimulira.
Neki ljudi u Matešinoj dobi, a njemu je 75 godina, ne žele se ničim baviti osim sa sobom, svojim hobijima i eventualno unucima. No, dugovječni predsjednik HOO-a očito je tip čovjeka koji želi ostati aktivan i mentalno i fizički. A očito se i dobro osjeća u okruženju sportaša i sportskih tema.
– Tko se ne bi dobro osjećao u društvu takvih šampiona kao što su Barbara Matić, Zoran Primorac, Sara Kolak, Sandra Elkasević... to su sve krasni ljudi. Pa pogledajte vi te fantastične Sinkoviće. Treba se dići u ranu zoru i veslati na Jarunu po svakojakom vremenu. Sport je doista odricanje. To su ljudi koji žrtvuju dio svoje mladosti, svog života. Ljudi gledaju samo završni proizvod, samo natjecanje, najčešće na televiziji, pa nekima to izgleda lagano, no veliko je to odricanje.
I privatno puno putujem
Eto, i Mateša se odlučio još četiri godine odricati svog slobodnog vremena koje mu ostaje povrh posla prodekana na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta, čiji je i suosnivač.
- Odričem se i slobodnog vremena, a zbog obveza u HOO-u moram si prilagođavati obveze na poslu. Usklađujem jedno i drugo, drukčije se ne može.
S obzirom na to da je aktivan i u nekoliko međunarodnih sportskih tijela kao što su Europski olimpijski odbor (EOC), gdje je član Izvršnog odbora, Udruga nacionalnih olimpijskih odbora (ANOC), postavlja se pitanje ima li još uvijek energije za putovanja? Ima li još uvijek tu vrstu kondicije?
– I u privatnom i u poslovnom životu stvarno puno putujem i to mi je najmanji problem.
No zato bi mu problem mogla biti hrvatska demografija jer je djece sve manje, baš kao što će mu biti problem i financiranje hrvatskog sporta koje se neće bitno popraviti dok se ne riješi sustav financiranja klubova. A do toga neće doći bez atraktivnijih poreznih politika prema gospodarstvenicima voljnima ulagati u sport. Problem je i sportska infrastruktura, pri čemu ne mislimo samo na ruglo od maksimirskog stadiona i potrebu obnove poljudske ljepotice. Pri upućivanju na sve te probleme koje rješavati može samo kvalitetnija sportska politika trebali bi mu pomoći i članovi Vijeća koji se u ovom sastavu čine najjačima do sada (Jerkov, Kustić, B. Matić, Čorak, Grabar Kitarović, Veštić, Grahovac, Bukić, Nobilo, Z. Primorac, Z. Marić, Možnik, Glavinić, Rukavina....)
– Ovo je sastav u rangu Vlade i svatko od njih može bitno pridonijeti. Oni u Vijeću nisu više predstavnici svojih nacionalnih saveza nego su sportska vlada.
Očito ne postoji tako-kvalitetan -Hrvat koji bi zamijenio Dotičnika.