Danas od 20.45 cijeli će nogometni svijet gledati što se događa u Kijevu, gdje finale Lige prvaka igraju dva europska giganta Real i Liverpool. Pažljivo će se finale pratiti i u Hrvatskoj jer jedna smo od samo četiri zemlje (uz Španjolsku, Brazil i Njemačku) koja će imati igrača u oba kluba – Dejana Lovrena u dresu Liverpoola te Luku Modrića i Matea Kovačića u dresu Real Madrida.
Dok će Lovren loviti svoj prvi europski naslov, Kovačić ima šanse osvojiti treći, a Modrić već četvrti!
A zahvaljujući Luki i Kovi, Hrvatska je jedna od samo tri strane zemlje koja u Realu ima barem dvojicu igrača. I to u ne bilo kakvom Realu, već u ponajboljoj generaciji kraljevskog kluba u povijesti.
Modrića i Kovačića spajaju mnoge stvari, u nekim su stvarima prolazili identičan put. Za početak, njihove obitelji zbog rata su morale napustiti svoje domove.
Srbi mu izrešetali djeda
Bila je jesen 1991., a šestogodišnji Luka Modrić još se uvijek bezbrižno igrao u rodnom zaselku Modrićima kraj Zatona Obrovačkog. No samo koji mjesec kasnije, u prosincu 1991., njegovo bezbrižno djetinjstvo prekinuli su razulareni pripadnici srpskih vojski, JNA i vojske “krajine”.
Tog nesretnog 18. prosinca 1991. četnici su rafalima ubili starog Luku Modrića, djeda poznatog nogometaša koji je za blagom otišao petstotinjak metara od kuće. Izrešetali su ga rafalima! Nakon pokopa, roditelji Stipe i Radojka te mali Luka nekako su uspjeli pobjeći u Zadar. A čim su otišli, Srbi su im zapalili kuću. Kao izbjeglice Modrići su se smjestili u Zadru, u hotelu Iž, a kako je hotel Iž blizu stadiona NK Zadar, sina su upisali u nogometnu školu. I tu je krenuo Modrićev uspon koji traje i danas.
Prvi Modrićev trener u Zadru bio je pokojni Tomislav Bašić, a jedan od trenera koji je odigrao značajnu ulogu u Lukinu razdoblju u Zadru bio je Miodrag Paunović.
– Tri sam ga godine trenirao, od osme do 11. godine. Sjećam se da je u toj generaciji bili mnogo izbjeglica, a on je baš odskakao. Imao je urođen talent za nogomet. Klincima trebaš puno puta ponoviti vježbu ili neki lažnjak dok ga konačno ne usvoje, no kod Luke je to išlo prirodno, on je sve izveo iz prve – prisjetio se Paunović i dodao:
– Možda će neki moje riječi shvatiti po onoj dalmatinskoj: “A šta san ti reka!” Ali, čim sam vidio kako Modrić trči i kontrolira loptu, rekao sam sebi i kolegama: “Ovaj mali će doći do Reala ili Barcelone.” I nisam se prevario.
No prevario se Hajduk koji nije prepoznao Modrićev talent. Naime, Luka je kao 14 godišnjak bez znanja kluba otišao na probu u Hajduk. Bio je tamo 10-ak dana, ali nije prošao!
– Djelovao je krhko pa ih je to prevarilo – zaključio je Paunović.
Već sljedeće sezone Modrić je stigao u omladinsku školu Dinama, kao 15-godišnjak živio je sam, bez roditelja u klupskim stanovima na Ravnicama. I tu je počelo njegovo odrastanje i čeličenje.
– Još od tih najranijih dana u Dinamovoj školi vidjelo se da je Luka jako zreo u glavi, a uvijek je imao ne samo nogometnu već i životnu inteligenciju. Zbog visine nije se mogao odmah nametnuti, kod svih trenera bio je zato neki upitnik vezan uz to može li postati vrhunski igrač – prisjetio se Ivica Džidić, koji je bio Lukin suigrač u školi Dinama, a potom i u Zrinjskom, gdje je Luka počeo svoj seniorski put.
Nakon Zrinjskog Luka je morao na novu posudbu, a potom je nakon briljantnih izvedbi u tri i pol sezone u Dinamu stigao prvo 2008. u Tottenham, dok je od 2012. u Realu, s kojim je osvojio već 13 trofeja i pritom postao stožerni igrač kraljeva.
Za Hajdukov odbijanac Modriću znaju svi, no puno je manje poznato da je u splitskom klubu svojedobno mogao završiti i Kovačić. No krenimo od početka priče. Mateov otac Stipo Kovačić uoči početka rata odselio se iz Kotor Varoša te se skrasio u Linzu. Mateo je vrlo rano, 2000., kada mu je bilo šest godina, počeo trenirati nogomet u akademiji LASK-a iz Linza. U Linzu je pohađao sportsku školu sve do kolovoza 2007., kada su njegovi roditelji prihvatili poziv Zdravka Mamića i doselili se u Zagreb.
Gol u debiju sa 16 godina
A samo godinu dana prije, 2006., 12-godišnji Mateo Kovačić kao pionir austrijskog LASK-a došao je u Zagreb, u Maksimir, ali i u Split, na Poljud, gdje je zamalo i ostao.
– Mateov otac Stipo želio je sagraditi kuću i dovesti Matea u Hajduk, no rekli su mu: “Neka dođe za godinu-dvije, kad ojača.” A iz aviona se vidjelo da je duplo bolji od ostalih – rekao je Ivan Zvonimir Brkić, koji je oca Stipu tada povezao s čelnicima Hajduka.
Ubrzo nakon toga Kovačića su zvali iz Intera i Ajaxa, gdje je i proveo nekoliko dana trenirajući s Michaelom Reizigerom, no nakon premišljanja Kovačićevi su ipak prihvatili ponudu Dinama.
- Živjeti u Zagrebu oduvijek je bio moj san. Popiti kavu na Jelačić-placu i pročitati naše novine vrijedi više nego tisuća eura - objasnio je svoju odluku Stipo.
A odluka je, na kraju se pokazalo, bila sjajna. Jer Mateo je već sa 16 godina u debiju za Dinamo zabio gol, potom prešao u Inter, a sada s Realom lovi svoj već treći naslov Lige prvaka.
Da su slucajno neki od ovih igraca igrali u hajduku, naslovnice bi tjednima vristale o tome kako su to bivsi igraci hajduka. Ovako pak, jedva da su se sjetili nakon cetiri godine eto spomenuti da Dinamo ima neke veze s njima (ne daj boze da stave to u naslov teksta). Ali dobro je, proslih godina ni to nismo mogli procitati, niti u tekstovima, a kamoli na naslovnicama, pa cak ni u specijaliziranim emisijama na tv gdje bi se finale analiziralo do najsitnijih detalja, nikad nitko nije naglasio da se radi o dinamovcima. Mozda se tek nekome omaklo usput. Svaka cast autoru ovog teksta koji se lijepo potrudio umanjiti vezu tih igraca sa dinamom. Vjesto je izbjegao Dinamo u naslovu, a dojam je da ga ni u tekstu najradije ne bi spominjao, ali eto morao je tu i tamo. Ali smislio je kako da i tu umanji dinamovu vezu, tako sto je Hajduk boldao, a dinamo ne :).. Tako da netko tko prati povrsno nogomet (vecina citatelja) bi letimicnim citanjem clanka zakljucio da su sva trojica ponikli iz hajduka, i da je ovo jos jedan podvig splitskog kluba.. :)