U vrijeme kada je popularno govoriti o tome kako je u skandinavskim zemljama pravi eldorado, kako je Švedska obećana zemlja, a Hrvatska okruženje iz kojeg što prije treba pobjeći, naišli smo i na posve suprotan primjer. Najbolja švedska tekvondašica Nikita Glasnović (22) želi ubuduće nastupati za Hrvatsku. Kći hrvatskih iseljenika, djevojka koja je rođena u Švedskoj, odlučna je u naumu da promijeni svoje sportsko državljanstvo. Štoviše, ona se zajedno s obitelji želi iz Švedske preseliti u Hrvatsku, želi svoju budućnost graditi na tlu Lijepe Naše.
Za one koji ne znaju, Nikita u svom sportu nije bilo tko. Štoviše, sa samo 22 godine ima već četiri medalje s velikih natjecanja. Bronce s europskog prvenstva i europskih igara te sa Svjetskog prvenstva, ali i srebro s prošlogodišnjeg Prvenstva Europe.
Šveđani ju suspendirali
Kako je u mislima već svjetski afirmirane sportašice uopće sazrijevala takva ideja u “obećanoj zemlji” kao što je Švedska.
– Ja sam dospjela u situaciju u kojoj osjećam da moram ići nekamo drugamo jer više nisam mogla ni komunicirati kako treba s ljudima iz Švedskog te-kvon-do saveza. Osim toga, za mene kao sportašicu ovdje je postalo ekonomski neodrživo. Naime, Švedski te-kvon-do savez financirao je samo moje nastupe na svjetskim i europskim prvenstvima, a nacionalni olimpijski odbor na Olimpijskim igrama. A sve one nastupe na turnirima na kojima su se stjecali olimpijski bodovi i pozicija na svjetskoj rang-ljestvici plaćala sam sama. A da bih to mogla, morala sam raditi kao konobarica i koordinatorica u jednom časopisu za mlade – kaže Nikita.
U očima Nikite Glasnović sustav sporta u Hrvatskoj poticajniji je nego onaj u Švedskoj. Barem kada su u pitanju individualni sportovi poput te-kvon-doa.
– Kada sam počela tražiti novu reprezentaciju, osjećala sam da mi prvi izbor treba biti Hrvatska, domovina mojih roditelja. To mi je bila najprirodnija opcija. Osim toga, Hrvatska svoje medaljaše ipak bolje stimulira nego Švedska. Kada sam osvojila srebro na Europskom prvenstvu, pitala sam pripada li mi za to kakva nagrada, a oni su mi rekli da mogu dobiti 300 eura na koje sam morala čekati godinu dana. Kada sam pak osvojila broncu na Svjetskom prvenstvu, na svoj upit nisam ni dobila odgovor. Budući da želim biti bolja nego sada, sretna sam što je Hrvatski te-kvon-do savez spreman pružiti mi podršku i učiniti mi taj put lakšim. Povrh svega, u Hrvatskoj se sportaši i njihovi uspjesi slave puno više nego u Švedskoj. Ja još nemam ni državljanstvo, a ako je suditi po brojnim porukama, već se osjećam dobrodošlom.
Kakav će pak biti odgovor Švedskog te-kvon-do saveza na Nikitin zahtjev za promjenom sportskog državljanstva?
– Tražila sam ih da mi daju ispisnicu, a oni su mi rekli da moram čekati do studenog da dobijem odgovor, a do tada ne mogu nastupati na međunarodnim turnirima jer su me privremeno suspendirali. A to su mi poručili preko WhatsUpa, što mi se ne čini profesionalno. Takvu odluku ne mogu donositi pojedinci bez odluka tijela nacionalnog saveza. Zbog toga sam se obratila i Svjetskom te-kvon-do savezu. Voljela bih da taj potpis dobijem što prije i da mogu pokrenuti zahtjev za dobivanje hrvatskog državljanstva. Već sam bila na hrvatskoj policiji, gdje su mi rekli što sve trebam prikupiti od dokumenata.
Znači li to da bi se u Hrvatsku preselila cijela obitelj Glasnović, mama Margita, tata Mario i mlađi brat Leon, također vrlo talentirani tekvondaš?
– Svi bismo se vratili, ali kada Leon završi gimnaziju, dakle za dvije školske godine. No, prije no što poduzmemo bilo koji sljedeći korak, mora se okončati ova situacija. Imam osjećaj da mi ljudi iz Švedskog te-kvon-do saveza ne žele sve najbolje, ali se ipak nadam da će u studenom biti veselih vijesti.
Tome se nada i ugledni odvjetnik Anto Nobilo, inače predsjednik Hrvatskog te-kvon-do saveza.
– S obzirom na to da u ovakvim slučajevima u našem sportu nema propisanih procedura, jer ovo nije profesionalni sport, sve će ovisiti o dogovoru dvaju nacionalnih saveza odnosno sportaša i dosadašnjeg im saveza. Ako Šveđani budu nepopustljivi, jedino što možemo jest raditi pritisak preko Svjetskog te-kvon-do saveza ukazujući da se otezanjem šteti karijeri jedne perspektivne sportašice. Uostalom, Nikita je izvorno Hrvatica i ona se, zapravo, vraća kući. Osim toga, Nikita je oduševljena stilom života u Hrvatskoj, ali i uvjetima za daljnji razvoj koji će u splitskom Marjanu biti puno bolji nego u Švedskoj. A da te-kvon-do ima puno bolji status u Hrvatskoj nego u Švedskoj, govori i podatak da je to drugi sport po brojnosti u Zagrebu i čak prvi u Splitu – naznačio je Nobilo.
Jaka očeva nostalgija
Mirnom razrješenju spora nada se i Nikitin otac Mario, koji je ujedno i kćerin trener od njezinih prvih sportskih koraka.
– Meni kao roditelju najvažnije je da moja djeca, a tu je i 17-godišnji sin Leon, imaju što bolje uvjete, a uvjeren sam da su u Hrvatskoj bolji nego u Švedskoj, barem kada je te-kvon-do u pitanju.
Zar im se ne čude oni Hrvati koji su iz Hrvatske u Švedsku pobjegli glavom bez obzira?
– Nije sve u novcu. Ljudi dođu ovamo, ubiju se od posla, a mnogi i zarana obole od te grčevite borbe da obitelji priskrbe što bolji život. Ja sam svog oca pokopao kad su mu bile 44 godine, uništio se od rada. Ja sebi to ne želim, već želim uživati u životu s vlastitom djecom, doživjeti unučad... Meni ne treba veliki novac u životu, ni automobil nemam, no važno mi je kako živim, kakav mi je društveni život, a vidim da se i Nikiti sviđa taj naš hrvatski stil života. Šveđani su dosta zatvoreni ljudi pa se najviše družim s doseljenicima. Meni je drago da Nikita želi raditi kako bi imala svoje prihode, no ipak želim da se ona sljedećih godina maksimalno usredotoči na svoju sportsku karijeru.
Sretna okolnost jest što obitelj Glasnović posjeduje stan u Splitu i da su mamini roditelji iz Trogira.
– Mi smo ionako svako ljeto provodili u Hrvatskoj. Prije toga smo 16 godina provodili ljeto na usidrenom brodu. Deset u marini u Trogiru, a šest u jednoj maloj marini pored Makarske. Kada dođem u Hrvatsku, prodišem punim plućima, duša mi je puna. Ja sam Janjevac, 51 godinu sam u Švedskoj i sve me vuče kući, a i moja djeca jako vole Hrvatsku – ističe 57-godišnji tata Mario.
Dobro dosla!