Rijetko je kada izbor najuspješnijih sportaša godine Hrvatskog olimpijskog odbora bio ovako brojan. U čak dvije kategorije tri su laureata, a u tri kategorije po dva dobitnika priznanja, što zacijelo govori i o tome da je sportska godina, koju su začinili nogometaši svojom svjetskom broncom, bila prilično plodna. A govori ponešto i o kompromisima za koje je naša krovna sportska kuća, vjerojatno izložena i pritiscima, radi mira u kući bila spremna.
A iz svjetskog uspjeha nogometaša proistekao je i logičan kandidat za trenera godine u izborniku Zlatku Daliću, kojem ovaj put društvo čine još i dvojica trenera borilačkih sportova, treneri svjetskih prvakinja Vladimir Preradović (džudo) i Veljko Laura (tekvondo).
A kad smo već na temi vatrenih, oni su, sasvim logično, momčad godine, a na tom pijedestalu društvo im prave vaterpolisti, hrvatski dupini, koji su ovogodišnji zlatni s Prvenstva Europe održanog u Splitu. Osim toga, nogometaši su dobitnici i posebnog priznanja za promicanje Hrvatske u svijetu a sve tri nagrade preuzeo je predsjednik HNS-a Marijan Kustić što je pomalo razočaravajuće da se baš nitko od igrača (koji su se očito rastrčali po destinacijama za odmor), pa i sam Dalić, nije pojavio na najvećoj svečanosti hrvatskog sporta. No, i otprije je poznato da su nogomet i nogometaši svijet za sebe, sport koji je, po popularnosti, iznad konkurencije svih ostalih.
Nažalost, nagrada za najuspješniju ekipu ove godine nije dodijeljena jer nijedan ženski sastav iz olimpijskih sportova na međunarodnoj pozornici očito nije zadovoljio kriterije HOO-a. U tom smislu je šteta što se išlo razdvajati olimpijske od neolimpijskih sportova jer bi karatašice kao ekipne prvakinje Europe, u toj apsolutnoj kategoriji (kao što je bilo dosad), zasluženo ponijele taj naslov.
Najviše okapanja bilo je oko izbora najbolje sportašice i najboljih trenera. Na prvotni prijedlog ponuđen Vijeću HOO-a, koje o tome daje konačnu odluku, i u kojem ih nije bilo, pobunili su se tekvondaši, koji su imali svjetsku i europsku prvakinju u istoj djevojci (Lena Stojković), ali i kandidata za trenera godine (Veljko Laura), koji je spomenutu mladu Splićanku (i ne samo nju) stvorio i potom i vodio do medaljaških postolja. Mudar i pragmatičan, kakav je oduvijek bio, predsjednik HOO-a Zlatko Mateša predložio je svojim suradnicima salamonsko rješenje, koje se moglo naslutiti i jednim kraćim predblagdanskim obraćanjem novinarima koji prate HOO.
– Mi nismo Eurovizija da proglašavamo pobjednike, mi smo ovdje da promoviramo sport.
I tako su kao najbolje sportašice slavljene tri dame – atletičarka Sandra Perković, džudašica Barbara Matić i tekvondašica Lena Stojković. Već legendarna Sandra u istoj je godini bila svjetska doprvakinja i, šesti put, europska prvakinja te nju ova nagrada nije mogla zaobići. Podvig koji je ostvarila Barbara također je izniman jer je članica splitskih Pujanki obranila naslov svjetske prvakinje, a njena tekvondaška sugrađanka Lena prilično je posebna po tome što je u istoj godini osvojila svjetsko i europsko zlato.
- Šest naslova prvakinje Europe nije dovoljno, idemo dalje - kazala je naša, i dalje ambiciozna, atletska diva.
Lena je iskoristila rijetku priliku da su se u njenom sportu u istoj godini održali i SP i EP a po preuzimanju nagrade je rekla:
- Nadam se da je ovo za mene tek početak.
Kvalifikacijski važna 2023. bit će i za Barbaru Matić, trenutačno drugorangiranu svjetsku džudašicu u kategoriji do 70 kg, koja ima tu sreću da će u Parizu nastupiti 186 džudašica, dok će tekvondašica biti tek 64 pa će kvalifikacijsko sito i rešeto za tekvondo biti dosta gušće.
A nastupu na Olimpijskim igrama u Parizu nada se i europski tekvondaški prvak Ivan Šapina, koji je HOO-u nestao s radara, pa uopće nije bio nominiran za sportaša godine, a takvim su imenovani europski prvak u bacanju kugle Filip Mihaljević i treći laseraš svijeta Filip Jurišić. Nažalost, Mihaljević se nije pojavio preuzeti nagradu a mi se nadamo da se nije uvrijedio što je nagradu morao s nekim dijeliti. A Jurišić je itekako uživao kao "polovični" laureat:
- Toliko sam prižljekivao ovu nagradu da vam to ne mogu opisati. Predstoji mi borba za olimpijsku vizu s mojim velikim prijateljem, dvostrukim srebrnim olimpijcem Tončijem Stipanovićem, a na koncu neka ide onaj tko može donijeti medalju.
A viza za Pariz ne bi trebala biti problematična za dva naša najbolja dvojca na vodi, za dva para braće, Fantele i Sinkoviće, dobitnike nagrada za najuspješnije sportske parove, štafete ili posade. Šime i Mihovil Fantela bili su treći na svijetu u klasi 49er, a Sinkovići su prvaci Europe u dvojcu na pariće.
- Na SP-u smo bili četvrti i tako naučili jednu važnu lekciju a to je ona da je važno sudjelovati - našalio se Valent Sinković na kojeg se nadovezao, također u šali, brat mu Martin koji je citirao onu alanfordovsku:
- Ako želiš pobijediti ne smiješ izgubiti.
Nagradu za sportski pothvat dobili su Werner Ilić i Martin Cruickshank za uspješno realiziranu avanturu "Veslom preko Atlantika". Riječ je o dvojici umirovljenih časnika Hrvatske vojske – Hrvatu Iliću i Škotu Cruickshanku – koji su u povodu 30. obljetnice priznanja Hrvatske krenuli na tisuće kilometara dug put preko Atlantika veslajući 83 dana od Kanarskog otočja do Barbadosa.
– Uveli smo i priznanja za sportaše iz neolimpijskih sportova i neolimpijskih disciplina jer i oni ostvaruju sjajne rezultate, a nisu dovoljno vidljivi – kazao je novinarima Zlatko Mateša.
A u novim kategorijama nagrađeni su Mirela Kardašević i Petar Klovar, svjetski rekorderi u ronjenju, ženska karate reprezentacija (prvakinje Europe) te muška reprezentacija u rukometu na pijesku (svjetski prvaci). A kako ovdje nije bilo nominacija nego je samo dodijeljeno posebno priznanje, tako je u tim promjenama logike izbora zaboravljen ostao europski prvak u karateu Anđelo Kvesić. Zapravo, on se našao nigdje. Niti je nominiran za sportaša godine, jer karate više nije olimpijski sport, niti je dobio posebno priznanje za uspjeh u neolimpijskom sportu.
Posebnu nagradu HOO-a za promicanje sporta u medijima dobila je TV postaja GP1 koja, i putem portala, sjajno prati svijet automobilizma s naglaskom na Formulu 1.
Dodijeljene su i nagrade za životno djelo, a njih su dobili primarijus Miran Martinac, predsjednik Zdravstvene komisije HOO-a i dugogodišnji liječnik hrvatske košarkaške reprezentacije, a iz svijeta košarke i dvije igračke veličine, Nikola Plećaš i Cibonina legenda Mihovil Nakić-Vojnović. A s njima u društvu našli su se i bivši odbojkaš Mladosti Branko Peašinović te nekad vrsni vaterpolist i bivši hrvatski izbornik Zoran Roje.
Zanimljivo je da je ovo "svetom" Nikoli (Plećašu) već druga ovogodišnja nagrada za životno djelo jer je nedavno od Hrvatske vlade dobio i Državnu nagradu za sport "Franjo Bučar". A on se zahvalio s izvjesnom kritikom:
- Hvala svima koji su se sjetili da postojimo i mi stari sportaši no čovjek očito treba imati puno godina da bi dobio ovakvu nagradu. Ne želim imenovati one koji su oko toga griješili no ima ih, vjerujte mi.
Na kraju svečanosti, kojoj nisu nazočili ni predsjednik države ni premijer, jer je očito i dalje nespojivo da se obojica pojave na istoj svečanosti, uzvanicima se obratila ministrica turizma i sporta Nikolina Brnjac obećavši veća ulaganja u sport.
