Tri naslova svjetskog prvaka u formuli 1 ima Lewis Hamilton, četiri Sebastian Vettel, sedam Michael Schumacher, a svi su prve kilometre napravili na natjecanjima u kartingu. Već je tada uočen njihov talent, govorilo se o njima više nego o drugoj djeci samo zato što su bili bolji, brži i agresivniji.
Nisu svi imali iste uvjete, istu pozadinu, ali male staze na kartingu odvele su ih do onih velikih formule 1. Hrvatska nema nijednog prvaka u tom elitnom sportu, ali zato se o nekim klincima sada priča kao o Schumacheru i ekipi prije... Jedan od njih je i Noa Kodžaga. Zaprljan od vožnje, u dopola svučenu kombinezonu, sjedio je Noa uza stazu na posljednjoj utrci sezone u Zagrebu.
Dječak koji će u prosincu napuniti deset godina u hrvatskim je motosport krugovima već na glasu kao veliki talent, a ovo mu je tek prva sezona u prvenstvu Hrvatske.
– Kartingom sam se počeo baviti slučajno kada se u Dubrovniku otvorila neka priredba za zabavu djece. Deset minuta vožnje kartingom bilo je 50 kuna i moj djed je rekao: „Ti ćeš ići tamo.“ Ja sam mu rekao da nema šanse, ali svejedno me “uvalio” i onda sam na neki način nastavio tamo trenirati. Nije mi se svidjelo nešto posebno, ali nastavio sam. I kako sam počeo pobjeđivati na utrkama po Dalmaciji, počelo mi se sviđati. Mario Jurišić zainteresirao se za mene i tako sam počeo voziti Prvenstvo Hrvatske – rekao je Noa, inače učenik četvrtog razreda osnovne škole u Dubrovniku.
Kaže da ga karting i utrke općenito nisu zanimale, ali adrenalin mu se ipak sviđa.
– Ne pratim formulu 1 i, iskreno, nikad nisam bio za utrke, ali karting je adrenalinski sport. Jesu to mali kartinzi, ali može se svašta dogoditi jer idu i 100 kilometara na sat – objašnjava Noa, koji je sada član Auto kluba Dubrovnik racing.
U razgovor se uključila i njegova majka Lana koja je s Noom doletjela u Zagreb na posljednju utrku sezone.
– Lani je počeo voziti Prvenstvo Hrvatske i, s obzirom na to kako je krenuo, svi su govorili da je talentiran. Vodi ga Dubravko Čikor i baš je on potvrdio da je Noa jako talentiran. Tako je nastavio voziti i, evo, prva sezona je gotova. Sve je to napravio bez treninga jer nema gdje trenirati. U cijeloj Dalmaciji nema uvjeta koji bi zadovoljili potrebe. U Banićima pokraj Dubrovnika postoji neka staza, također u Trogiru, Omišu, ali nisu to prave staze, nego se improvizira da može voziti. Ne može se to nazvati pravim treningom kada i drugi voze, ali uz sve to trenutačno je drugi u ukupnom poretku – kaže mama Lana.
Noa je i predsjednik razreda, ali kaže da o svom sportu ne govori prijateljima.
– Ne govorim prijateljima o tome i nije to nešto tako “vau”. Mi se vozimo i po devet sati da bismo došli na natjecanja, neka su i dalje pa idemo avionom.
Imam vjeronauk subotom, zbijeno je sve, ali dobro je. Zapravo nije toliko naporno, ali ponekad volim poljubiti svoj krevet – kaže simpatični vozač koji svoje slobodno vrijeme najradije provodi sa životinjama. – Voli društvo i u slobodno vrijeme volontira u utočištu za napuštene životinje na Žarkovici tako da je uistinu svestran, a trenira i džudo – ponosno će mama o Noi.
