Sandro Kulenović napadač je koji će nestrpljivo čekati svoju priliku za dokazivanjem u Dinamu. Dojučerašnji napadač Lokomotive nije očekivao da će se ova priča oko Dinama tako rasplesti?
- Zaista to nisam očekivao. Puno sam pričao o tome koliko naporno radim da bih se vratio u Dinamo. Dogodilo se zaista na nekakav ludi način, uvjetno rečeno. No, na kraju, bitno je da se dobro završilo - počeo je Kulenović.
Zaista, bilo je dosta trauma u tim njegovim povratcima, od ozljede, do spleta okolnosti koje mu nisu dopustile da se nametne.
- Nisu mi to bile traume. Dinamo je najveći hrvatski klub konkurencija je velika. Bruno Petković prvi je hrvatski napadač i svi znamo koja je on klasa. Morao sam zaslužiti svoju šansu i povratak u Dinamo. Nadam se da će ovaj put biti sretan za mene.
U zadnje dvije godine u prosjeku zabija desetak pogodaka u sezoni. Ako se zaista želite nametnuti, morat ćete pokazati kontinuitet na puno višoj razini. Plašite li se takve vrste pritiska?
- Bit će dosta utakmica i rotacija, radit ću da budem maksimalno spreman da iskoristim priliku. U zadnje dvije godine imao sam kontinuitet u Lokomotivi. Ne razmišljam o pritisku.
Što je golgeterski cilj?
- Najvažnija mi je momčad, u Dinamu želim osvajati trofeje. Ako to momčad ostvari, bit ću najsretniji. Ne želim si stvarati pritisak.
Važna će biti i podrška trenera Sergeja Jakirovića.
- Jasna mi je njegova filozofija, on voli napadački nogomet. Ima ono što Dinamu u ovom trenutku treba, a to je trener sa stavom, karakterom i nogometnim autoritetom.
Kulenović je u zadnjim prijelaznim rokovima imao ponude iz Njemačke i Engleske, no želja za afirmacijom u Dinamu bila je jača od inozemnih poziva.
- Naravno. Dinamo je moj dječački san, a neke stvari ne možete kupiti novcem. Dinamo je za mene nešto najljepše u životu, tu se želim ostvariti, a tek onda razmišljati o inozemstvu.
Kako ste doživjeli energiju u svlačionici nakon svega što se zadnjih tjedana događalo u klubu?
- Ozračje je super, posebice nakon važne pobjede protiv Osijeka. Još se nisu svi reprezentativci vratili, no radi se jako dobro.
Povratkom Arijana Ademija u momčad, snažan je dojam bitno drugačije Dinamove snage jer je on godinama bio onaj x faktor u svlačionici modre momčadi?
- Njegov nas je dolazak razveselio. On je jedan od najvećih igrača u povijesti kluba. Ostvario je povijesne rezultate kao vođa na terenu. Druga je igra momčadi kada je on tu. Kada vidite njegov učinak na travnjaku onda zaista ima taj, kako ste rekli, x faktor. Svakom će čovjeku u Zagrebu biti drago što se on vratio.
Hajduk ima posebnu energiju, a koji će biti glavni Dinamov forte u nastavku prvenstva?
- Hajduk nije bio nikad u boljoj situaciju u odnosu na Dinamo. No, Dinamo se znao izvlačiti iz takvih situacija. Ostala su još praktički tri kruga za odigrati. Uvjeren sam da ćemo na kraju sezone biti prvaci.
Što je to u zadnjih nekoliko sezona posebno u Lokomotivinom konceptu kada govorimo o afirmaciji mladih igrača?
- Riječ je o ozračju u kojem mladi igrači ne osjećaju pritisak rezultata. Ne mora se pobjeđivati u svakoj utakmici. Mladi igrači dobivaju šansu u kontinuitetu, možda i više nego u nekim drugim klubovima i mogu se razvijati.
Prava je šteta što su se ozlijedili Lukas Kačavenda i Luka Stojković.
- Oni su nastavak kontinuiteta onoga što se zadnjih godina i prije radilo u Lokomotivi. Nekolicina je igrača na tom putu završila u inozemstvu u ozbiljnim transferima. Dinamo ih je brusio, a oni su onda postajali važni igrači reprezentacije. Lukas i Luka su sjajni talenti. Jako mi je žao što im se to dogodilo, uvjeren sam da će i oni zablistati u Dinamu.
Kulenović je jedan od onih igrača koji su jako mladi otišli u inozemstvo, a to je nerijetko jako riskantan put.
- Za mene je to bio najbolji mogući potez. Teško je davati savjete bilo kome jer je to potpuno individualna stvar. Ja sam ranije odrastao kao osoba i sazreti kao igrač jer sam u Legiju otišao sa 16 godina. Trenirao sam s prvom momčadi i igrao treću ligu. To te natjera da brže odrasteš. Ako imaš karakter i vjeru u sebe, naučiš neke stvari koje ne možeš u juniorima.
Sigurno vam tada nije bilo lako otići iz Dinama?
- Bilo mi je teško otići iz rodnog grada, prijatelja, obitelji i najdražeg kluba. No i tada sam rekao da to nije zbogom, već samo doviđenja. Znao sam da je Dinamo moja sudbina i da taj put moram proći. Išao sam zaobilaznom putanjom i vjerovao sam da ću ostvariti svoj san.
Što vam je boravak u Legiji dao?
- Jako puno jer sam napravio prve seniorske korake. Igrao sam i derbije i važne utakmice, kvalifikacije za Europu. Kada igrate takve utakmice s 18 godina, pred 30-40 tisuća gledatelja, iskustvo koje dobijete neprocjenjivo je i pamtite ga cijeli život.
Posebna epizoda je boravak u Juventusu, tamo je trenirao s prvom momčadi koju je vodio Massimiliano Allegri. Talijanski je trener Kulenovića dugo oslovljavao s 'Kalinić'...
- (smijeh) Da, to je jedna od anegdota. Nije mu bilo lako zapamtiti moje prezime na treningu i onda se u jednom trenutku javio Mario Mandžukić koji je Allegriju kazao: 'Ma, nije Kalinić...'
U Legiji je Kulenović svlačionicu dijelio s Eduardom, u Juventusu je trenirao sa svojim uzorom Mandžukićem ali i Higuainom i Dybalom, danas u Dinamu s Petkovićem...
- Blagoslovljen sam s kakvim sam napadačima radio. Teško je uspoređivati profile.
Koju biste napadačku karakteristiku uzeli od Eduarda, a koju od Petkovića?
- Od Eduarda bih htio imati završnicu. On se u zadnjoj sezoni karijere na treninzima 'rugao' s loptom. Od Petkovića bih nogometnu inteligenciju i imaginaciju.
U Dinamo ga je doveo Nenad Bjelica.
- I danas se čujemo. On je veliki trener za kojega imam samo riječi hvale. Ne treba posebno naglašavati što je on napravio za Dinamo. Volio je igrače i oni njega...
U Bjeličinoj eri brzo se ozlijedio, a onda je uslijedilo razdoblje koje mu opet nije išlo na ruku. Negdje ste kazali da ste u to doba u Dinamu dobili polušansu u krivo vrijeme?
- Nakon ozljede uslijedila je stanka od četiri mjeseca. Nakon toga je uslijedila korona, došla je mala kriza i momčad nije izgledala dobro. Došao je novi trener i dobio sam svega tri-četiri utakmice od prve minute. Tada nisam bio najspremniji ni fizički, a ni mentalno. No, valjda sam to trebao proći. Nikada nisam pitao Boga zašto ja, nego sam samo išao putem kojim me vodio.
Posudba u Rijeci u tim vam je trenucima zaista trebala?
- Taj period u Rijeci mi je bio prijeko potreban. Bit ću im vječno zahvalan.
Gdje ste najviše napredovali?
- U igračkom smislu to je Lokomotiva, odigrao sam tamo 72 utakmice. Bio je to savršen spoj, odgovarao sam treneru po stilu igre i dečkima u svlačionici. Te dvije godine najljepši su period moje karijere do sada.
Kulenovićev djed ozbiljno se bavio glazbom, a kako Sandro pjeva?
- Nikako (smijeh). Slušam sve, nisam izbirljiv. Ljeti volim Olivera, prije svake utakmice domaći rap i trap...
U nogometnim krugovima dosta alternativan koncept?
- Znam, ali to mi najviše paše.
Nema previše slobodnog vremena?
- To koristim za druženje s obitelji, odigram PlayStation, pročitam neku knjigu...
Kakvu vrstu literature volite?
- Popularnu psihologiju najviše. Ove moderne intelektualce...
A u slobodno je vrijeme i navijač Reala?
- Naravno. Kao mlađi sam imao sve rekvizite ali kako se stari ne kupujem ništa. No, gledam svaku njihovu utakmicu - zaključio je Kulenović.
