U suradnji s dva nadležna ministarstva Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio je uvjete pod kojima vanjski korisnici smiju koristiti školske sportske dvorane. A u uvjetima piše da će to biti moguće jedino kada učenici nisu u školi i s vremenskim odmakom koji će omogućiti da ne dolazi do susretanja vanjskih korisnika s učenicima i djelatnicima škole. Točnije, uz jedan sat pauze između nastave i treninga.
Fuchs vozi “pod ručnom”
Nažalost, ova odluka obradovala je seniore, ali ne i djecu sportaše, jer njima u školske sportske dvorane još nije dopušteno ulaziti osim ako, nekim čudom, nisu svi iz istog razreda. A ta je odluka izazvala snažne reakcije među sportskim djelatnicima, a reagirao je negdašnji doministar sporta Mirko Novosel:
– S tom odlukom tisuće su djece bez treninga i to je još jedan udarac sportu. Žao mi je što to ide iz Ministarstva znanosti i obrazovanja, u kojem sam ja šest godina bio na dužnosti doministra za sport. Moj glavni zadatak bio je baš gradnja školskih sportskih dvorana pa smo za to vrijeme napravili 41 dvoranu, šest u Zagrebu i 35 u ostatku Hrvatske. Gradili smo ih da djeca mogu trenirati, a sada se malim sportašima ulazak u njih zabranjuje. Pa zar se ta ista školska djeca neće miješati na školskom igralištu pa, ako hoćete, i u glazbenim ili pak jezičnim školama? Meni je žao što se kod nas do mnogočega mora dolaziti uz pritisak javnosti, što odgovorni sami to ne vide.
I Siniša Krajač, pomoćnik glavnog tajnika HOO-a za lokalni sport, u ovoj odluci vidi krut stav Ministarstva znanosti i obrazovanja:
– Mi koji radimo u sportu molimo Boga da nam što više djece uđe u svijet sporta, a ovako još postoji bojazan da će odustati od sporta i oni koji su ga trenirali.
U vrijeme kada u Europi raste broj zaraženih, ministar Fuchs vozi “pod ručnom”, u čemu ga pokušava razumjeti Tomislav Družak, državni tajnik za sport u Ministarstvu turizma i sporta:
– Razumijem ministra jer preporuka je i dalje da se djeca ne miješaju. Inzistiraš na tome da u školi djeca budu samo u učionici i nigdje više, a onda kažeš da se u istom objektu mogu družiti djeca iz cijelog grada. Na svoj način to bi bilo kontradiktorno i moglo bi se izvlačiti iz konteksta. Inače, i same sportske dvorane u različitom su režimu korištenja. Neke su, građevinski, dio škole pa se u njih ulazi kroz školske hodnike. Druge su objekt za sebe i imaju svoj ulaz, a treća su kategorija gradske dvorane koje škole koriste za nastavu tjelesnog odgoja. Osim toga, epidemiološka situacija drukčija po županijama, pa čak i od grada do grada u istoj županiji. Ne mogu se donositi linearne odluke, nego o tome, u suradnji, trebaju odlučivati lokalni stožeri civilne zaštite, gradski sportski savezi i ravnatelji škola. Uostalom, idemo vidjeti kako će to funkcionirati s odraslim sportašima, kakva će biti epidemiološka situacija pa ćemo onda u sljedećem koraku vidjeti kako uklopiti djecu.
Kad je riječ o vanjskim korisnicima, prije i poslije korištenja dvorane morat će biti zadovoljene sve propisane higijenske mjere. Prostor će trebati očistiti i dezinficirati, a dezinficiraju se češće dodirivane površine i predmeti koji se zajednički koriste. Troškove čišćenja i dezinfekcije prostora nakon korištenja dvorane snosit će vanjski korisnik, ako se drukčije ne dogovori s iznajmljivačem.
Moraju podijeliti troškove
– Tu bi trebalo pronaći kompromisno rješenje, da taj trošak podijele onaj tko iznajmljuje dvoranu i onaj tko je koristi – predlaže Krajač.
Da bi neki klub u nekom gradu mogao koristiti dvoranu koju je i prije koristio, s time se mora složiti lokalni stožer civilne zaštite i osnivač (a to su obično lokalne zajednice i županije) kako bi se osiguralo provođenje protuepidemijskih mjera i korištenje dvorana prema prioritetima. Jer u slučaju nedovoljnog kapaciteta školskih sportskih dvorana za sve zainteresirane prednost će imati prvoligaški klubovi, odnosno oni iz najvišeg ranga natjecanja.
