Nakon dvije utakmice Lige nacija konstatacija ostaje ista kao i na počecima svih jesenskih ciklusa još od 2012. godine: Hrvatska i dalje nema "stalnoga predstavnika" u špici, odnosno golgetera na kojega se može osloniti. To proizlazi i iz statistike za 2024. godinu: u njoj je Hrvatska u devet utakmica postigla 14 pogodaka, od toga je dva puta bila počašćena autogolovima (Albanca Gjasule i Portugalca Dalota) pa je tako broj autogolova jednak učinku naših središnjih napadača, u koje ne ubrajamo Kramarića: Budimir 1, Petković 1, Matanović 0. Pa kad smo već kod svih strijelaca, najefikasniji naši igrači u ovoj godini bili su Modrić i Majer s po tri pogotka, dva je zabio Kramarić, po jedan Vlašić i Marco Pašalić.
Iz ovoga proizlazi kako rebus neefikasnosti napadača još nije riješen, no nešto se ipak pozitivno počelo događati. Novo lice u reprezentaciji, 21-godišnji Igor Matanović jako je zanimljiv materijal, kao igrač koji beskompromisno i uporno napada suparnikovu zadnju liniju, koji je u šesnaestercu stalno na lopti, opasan kao vrag, ali nažalost i kronično – neprecizan. Statistika na Sofascoreu kaže da je Matanović u utakmici s Poljacima od ukupno šest šutova samo jednom gađao u okvir gola – kada mu je šut s distance poljski vratar s lakoćom obranio – te jednom pogodio gredu. Najmanje dvije situacije pred poljskim golom bile su darovi s neba za svakoga napadača, na žalost ne i za Matanovića. Koljena su zaklecala u ključnim trenucima. U utakmici s Portugalom imao je tri šuta u okvir i jedan izvan okvira. Sofascore mu kao vrlinu navodi sposobnost pozicioniranja, a kao manu – slabiju kontrolu lopte. Ta mana, eto, dolazi na naplatu na mjestu koje je za napadača od najvitalnijega značenja – pred golom.
Grafika: SofaScore za Večernji list
Pa ipak, Matanović je Dalićevo otkriće i njegovo forsiranje može donijeti reprezentaciji puno benefita. Najprije, Igor je tek 21-godišnjak i tek krči svoj put na prvoligaškoj sceni, a da ne vrijedi, sigurno ne bi bio u Eintrachtu, u kojemu je na pripremama briljirao. Dalje: Igorova pojava zaoštrava konkurenciju među napadačima i tjera Petkovića i Budimira na još veći angažman. Pa ako i nije zabio u prva dva nastupa, možemo to podvesti pod debitantsku tremu u uglednome društvu – naime, Igor je tek prije tjedan dana upoznao Luku Modrića, Matea Kovačića i Ivana Perišića. S te strane nemir u Igorovim nogama i glavi potpuno je razumljiv.
I još nešto: Hrvatska je još od 2018. godine u potrazi za novim Mandžukićem, igračem koji terorizira suparničke obrane, a istodobno ima golgetersku moć najviše kategorije. Mario Mandžukić debitirao je za reprezentaciju s 21 godinom te već u svom drugom nastupu, 10. rujna 2008. protiv Engleza u Zagrebu, postigao svoj prvijenac. A znate li koliko mu je trebalo za drugi gol? Čak 14 nastupa – zabio ga je tek 12. listopada 2010. Norveškoj u Zagrebu.
FOTO Ovdje živi hrvatska elita: U nestvarnom luksuzu u centru Zagreba uživaju Dalić, Kramarić, Petir...
Moje 50 godina dugačko praćenje Bundeslige dobiti će jedan novi fokus praćenja Igora Matanovića. Potpuno je pogrešno od ovog dečka stvarati "budućenog ovog ili onog" - on je to što je, dečko od 21 godinu s puno potencijala. Statistički gledano on je 7.665 (plus - minus) na ovome svijetu a od toga samo neznatan broj dana u profesionalnom nogometu. Drugo ćemo vidjeti. Želim mu puno, puno sreće ma gdje bio i gdje igrao.