Potpis Mislava Oršića na ugovor sa Southamptonom doveo je još jednog hrvatskog igrača u taj klub. Prije njega tamo je bio bivši vratar Hajduka Ivan Katalinić, jednu sezonu u tom je klubu nastupao i Dejan Lovren, a u Southamptonu je trenutačno Duje Ćaleta-Car. No, najveći trag ostavio je Ivan Golac (72), nekadašnji desni bek Partizana, inače rođen u Koprivnici.
Golac je nosio dres Svetaca u dva navrata, od 1978. do 1983. te od 1984. do 1986. godine. Bio je jedan od prvih stranaca na Otoku.
Igrali najljepši nogomet
– Prije 28. godine nismo smjeli u inozemstvo. Napunio sam 28 i Englezi su tada prvi put u povijesti nogometa otvorili svoje granice za strance tako da sam među prvima došao tamo. Fokus na meni bio je nevjerojatan. Snimaju vas na svakom koraku, gledaju ponašanje, svaku riječ. Bio sam obiteljski čovjek, a družio sam se s Alanom Ballom, išli smo na ručkove zajedno. Kada smo došli u unajmljenu kuću, donosili su nam ljudi povrće i posuđe dok se ne snađemo. Bilo nam je predivno – prisjeća se bivši nogometaš, koji živi u Beogradu. O Southamptonu, klubu koji je kupio srpski biznismen Dragan Šolak, ima samo lijepe uspomene:
– Southampton je osjetljiv klub za vođenje, ali jedan od najljepših na Otoku. Specifičan je. Kada sam došao tamo, to je bio najjači period u povijesti kluba. Imali smo moćnu momčad. Uz Liverpool, koji je za mene najjača momčad svih vremena, igrali smo najljepši nogomet. Bili smo razmaženi na terenu jer atmosfera je bila sjajna, ali i publika je bila razmažena jer smo dominirali i igrali sjajno. Bio je to nogomet koji je plijenio. Pa igrali smo na Wembleyju pred 100 tisuća gledatelja 1979. protiv Nottingham Foresta. To nikada neću zaboraviti – opisuje nam sugovornik pa se prisjeća velikih imena s kojima je igrao.
– Igrao sam s najvećima i najboljima, a bio sam igrač godine. Tu je bio jedan Alan Ball, koji je igrao za reprezentaciju Engleske, jedan Kevin Keegan, Zlatna lopta, pa što reći o Peteru Shiltonu, najbolji svih vremena... A ja sam 1985., na stogodišnjicu kluba, izabran u stogodišnji tim, a poslije i u milenijski dream team. U kući slavnih sam Southamptona, u sezoni 1980./1981. bio sam proglašen najboljim igračem kluba. Uživao sam u nogometu, nekako mi je sve to bilo spontano. Nije bio imperativ da budem najbolji.
Southampton nikada nije bio prvak Engleske, najveći uspjeh je osvajanje FA kupa 1976. i drugo mjesto u prvenstvu 1984., no klub je to bogate tradicije. Koliko se promijenio?
– Potonuli su, prodali su nekoliko dobrih igrača, ali nisu doveli niti stvorili nešto izuzetno kvalitetno. Klub je posljednjih 20-30 godina radio greške i s imenovanjem trenera. Pa ako Austrijanac treba unaprijediti nogomet na Otoku, onda su u velikom problemu. Trener mora imati šarm, romantiku, širinu, da plijeni. Engleski nogomet i Southampton razlikuju se od one igre koju sam zavolio kao dijete. Ljubav prema engleskom nogometu rodila se 1960. kada sam na TV-u gledao utakmicu Engleska – Jugoslavija 3:3 na Wembleyju i tada sam si kazao: "I ja ću jednoga dana zaigrati na ovom stadionu!" To sam ostvario.
Kako će Mislavu Oršiću biti tamo?
– Bit će mu teško. Sve oči bit će uprte u njega. Ako nemate dobar bend, bubnjara i ritam, nema ni dobre muzike. Najvažniji je start. Tu dolazite u kontakt s publikom. Southampton sada nema moćnu sredinu terena, nema kvalitetu, malo kreira, malo golova postiže. Da je došao na početku sezone, bilo bi drukčije. To je posljednja momčad lige, šanse da se izvuku gotovo su nikakve.
Kako mu se Oršić čini kao igrač, pitamo ga.
– Interesantan je, zna dati gol, kreće se. U jednoj kvalitetnijoj momčadi puno bi značio. Osjeća prostor, ima kvalitete. Nadam se da će se klub probuditi i krenuti bolje – kaže ovaj legendarni Partizanov igrač koji je u igračkoj karijeri imao priliku doći i u Hajduk i u Dinamo, ali to nije ostvareno.
– Mama je navijala za Dinamo, tata je bio hajdukovac, brat zvezdaš, a ja partizanovac. Imao sam divne odnose s Dinamom i igračima. Tamo 1984. nisam mjesec dana trenirao, istekao mi je ugovor, htio sam u Dinamo, ali pravila su bila da ako ti klub daje maksimum, ne možeš ga promijeniti. Žao mi je što nisam otišao. Što se Hajduka tiče, Partizan je s njim igrao najbolje utakmice. Kada je Hajduk u jednoj pobijedio 6:1, nisam igrao od početka jer nisam bio u dobrim odnosima s trenerom i nakon te utakmice prišao mi je Hajdukov direktor Ante Žaja i kazao mi da me Ivić želi dovesti u Hajduk. No, tog sam ljeta već odlučio ići na odsluženje vojnog roka i to se nije moglo promijeniti.
Bio bih glazbenik
S legendarnim nogometašem razgovarali smo i o Svjetskom prvenstvu i igri Hrvatske.
– Hrvatska je odigrala solidno, stabilno, ima čvrstinu i kvalitetu u obrani, sjajnu sredinu terena, s Modrićem, Kovačićem i Brozovićem, to je nešto predivno. O Gvardiolu i Juranoviću što reći, sjajni su, volim takve igrače, agresivne, koji osjećaju prostor. Hrvatska uz Francusku u posljednje četiri godine dominira u nogometu.
Puno se govorilo o tome tko je najbolji igrač današnjice.
– Messi je dugi niz godina imao sjajan kontinuitet. On je igrač kojeg udaraju, tuku, ali on ustaje, nastavlja. On je zato velik. Ostalima sve smeta. Inače, moja tri najveća ljubimca su Jimmy Johnstone, George Best i Maradona.
I sam nogomet mnogo se promijenio u usporedbi s onim koji se igrao u njegovo vrijeme.
– Nikad nisam prihvaćao VAR, to je cirkus. Besmisleno. Ne volim te mašine. Igrate pet minuta i čekate što će reći, toplo-hladno. Ja sam za to da suci donose odluke, ne mašine. Osim toga, nekada sam igrao za uživanje, ne za premiju. Ovaj novac i transferi, to je besmisleno veliko. Što se engleskog nogometa tiče, ima previše stranaca, i trenera i igrača, igra se na pimplanje, dodavanje, to je nekad bila dinamika, zdrava agresija. Ljudi ovo danas ne žele gledati. O ponašanju igrača ne treba ni govoriti.
Gospodin Golac otkrio je i kako bi da nije nogometaš, bio glazbenik.
– Poslije gimnazije studirao sam na prirodoslovnom fakultetu, ljubav prema prirodi uvijek me vodila. A glazba je nešto posebno, kao klinac sam imao dugu kosu, poslije sam slušao Beatlese, Rolling Stonese, ma nije bilo grupe i pjesme koju nisam znao. Imam više od 10.000 ploča i CD-ova. Svirao sam i harmoniku. Obožavam Parni valjak, Roboti su mi bila omiljena grupa... – govori nam sugovornik koji sesprema obići rodbinu koju ima oko Gorskog kotara.
Ma gdje ih nalazite?