Tko o čemu, Osječani o Dravi, pa i ne treba puno pogađati što se priča gdje bi plivali trener Coppitelli i sportski direktor Boto da kojim slučajem bijelo-plavi prije malo više od dva tjedna nisu uspjeli u Kupu pobijediti Slavoniju, nakon što su visjeli do 84. minute. Što bi se slavilo u Požegi i, tradicionalno, još više u Vinkovcima. I onda nekoliko dana kasnije, "te nedjelje" dođu u Zagreb i prirede ljepoticu sezone. Onakvu je utakmicu u Maksimiru, u noći koja je Davora Vugrinca lansirala među zvijezde, prije gotovo punih trideset godina odigrao Herjavčev Varteks s Lukom Bonačićem na klupi. Jedino što nije bilo 2:4 nego 3:4.
Kad se očekivalo da će po tradiciji dobiveno na mostu prosuti na ćupriji, što im se tijekom povijesti nebrojeno puta dogodilo, Osječani su rutinski dobili Goricu i, "hopla" – tri mjeseca nakon što su držali fenjer u SuperSport HNL, evo ih u vrhu. Na staroj, dobroj poziciji broj 4 s lijepim izgledima da naprave i korak više. Jer, više od samih bodova, koje marljivo paralelno skupljaju i Hajduk i Rijeka, impresionira igra momčadi koju je kratko, a precizno opisao autor jednog YT komentara: "Osijek igra u visokom tempu, ne davi se s igrom, nego pokušava iz prve odigravati. Oni će biti problem za sve." Običan narod, sit nogometne dekadencije u kojoj se podavila cijela generacija trenera, jedva je dočekao da i na našim terenima vidi primjese nogometa novog doba.
Dva mjeseca nakon što su dotaknuli dno, s porazom od Rijeke na Opus areni – samo četiri dana kasnije ta ista Rijeka doživjela je povijesni brodolom u Ljubljani – Coppitellijevi igrači prezentiraju možda i najljepši nogomet u ligi, a trijumf nad Dinamom svakako je bila kruna. Jer, pobjeđivao je i ranije u Maksimiru, ali baš nikad Osijek, a i druge hrvatske ekipe boluju od iste boljke, nije napadao plave tako hrabro, pun samopouzdanja, s jasnim pravcima kretanja i idejom kako napasti zadnju liniju plavih. Ukratko, s lakoćom kakvu u srazu s Dinamom prikazuju samo renomirane europske momčadi, na zaprepaštenje bivšeg trenera Nenada Bjelice koji i u drugom mandatu vrti karte kao u najboljim danima. Ali čim čuje "Osijek" i proradi višak emocija...
Nakon teške rezultatske krize i ljetošnjih crnokronikaških događanja, propucavanja automobila sportskog direktora i jednog premlaćivanja trenera, nogometni Osijek živi renesansu, a zasluge za predstave u posljednje vrijeme svakako pripadaju mladom Rimljaninu na klupi koji je u slavonsku ravnicu ponio samo iskustvo Primavere. Što se ispočetka i vidjelo. Ali jedna je Coppitellijeva izjava, u danima nakon potopa u eurokvalifikacijama i starta u HNL-u s jednim bodom u pet utakmica ipak zazvonila: "Pa jel' vi mislite da je meni ugodno vratiti se nakon tri mjeseca posramljen u Italiju?".
Koliko dugo u ovom ritmu Osijek može izdržati? Dobar test bit će već današnji mini-derbi na Rujevici, gdje bijelo-plavi rijetko slave, a nakon toga im slijedi Hajduk. No, gledajući čisto igru, a ne tablicu, Osijek sada djeluje uvjerljivije i konačno pruža predstave kakve zaslužuje najmoderniji hrvatski stadion i zahtjevna publika s istoka. Sama momčad po imenima na prvu neće impresionirati, no uz odličnog Malenicu na vratima, tu je još nekoliko zanimljivih bisera – uz Soldu i Jurišića koji su po onoj "tko će kome nego svoj svome" razbili tempom svoje dinamovce, tu je i sve bolji napadač Arnel Jakupović, mladi fantazist Dantas, portugalski "Harry Potter", zatim nezgodno krilo Jorge Hernani koji je u karijeri nosio dres Porta i Olympiacosa, dok je Varaždinu za mladog beka Luku Jelenića plaćena gotovo milijunska odšteta.
Imao je Osijek daleko zvučnijih i plaćenijih postava, ali uspjeh je izostao čak i kad su se u Gradskom vrtu u jednom trenutku našli Ivušić, Leovac, Škorić, Kleinheisler, Žaper, Nejašmić, Caktaš i Mierez, a na sve je još nadodan Lovrić. Legendarnom Kikiju navijači na kraju nisu previše zamjerili uzalud bačen novac, iako su ga duhovito u čast poznatog lanca kockarnica prozvali – Admiral.
Može li Coppitelli uspjeti ostvariti nešto više od zvučnih prethodnika, Bjelice, Pomsa, Perkovića i Zorana Zekića koji je proljetos neobjašnjivo najuren? Ali snašao se Zeka – u prvenstvu BiH odlično gura sa Sarajevom koje je od posljednje titule iz 2020. ostalo daleko iza najvećih suparnika iz Mostara i Banjaluke. Bordo-bijeli sad pušu za vratom lideru Zrinjskom s kojim su remizirali u derbiju prošlog vikenda, a sarajevski novinari ističu: "Zekić je mangup kakav je baš trebao Koševu." Eto, ima sreće i za hrvatske trenere.
