Oleksandra Olijnjikova (21) prošla je na ITF-ovu turniru u Splitu kvalifikacije, a potom predala u prvom kolu. No ona više nije hrvatska tenisačica, vratila se pod ukrajinski stijeg.
O njezinim razlozima za vraćanje ukrajinskog sportskog državljanstva razgovarali smo s ocem bivše hrvatske tenisačice Denisom, koji je s obitelji u Hrvatsku došao 2011. godine. No najprije: zbog čega je Saška predala u Splitu?
– Propustila je pola godine zbog ozljede leđa, nedostajalo joj je normalno praćenje fizioterapeuta pa je došlo do recesije, osjetila je bol u leđima. Nismo željeli riskirati pogoršanje ozljede i zato je predala – kaže tata Denis razmišlja li o odlasku u vojsku
A sad o promjeni državljanstva:
– Njezin povratak pod ukrajinsku zastavu dio je veće priče, dio neke borbe koja nadilazi okvire samog sporta. Nije tajna da je proces pokrenut i prije, ali kada je počeo rat, kada je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, zamolili smo odgovorne u ITF-u da ubrzaju postupak i oni su to riješili u dva dana.
Kako su reagirali u HTS-u, nije tajna da niste bili zadovoljni njegovom podrškom?
– Informirali smo ljude u HTS-u o svojoj namjeri i oni nas nisu odvraćali od toga, zapravo nije bilo nikakve reakcije. Ja sam možda bio nezadovoljan odnosom HTS-a prema Saški, posebno što se tiče nekih ljudi, ali što se Hrvata tiče, mi smo tu naišli na nesebičnu pomoć. Mnogi ljudi u Hrvatskoj pomažu Ukrajincima na razne načine, a ja moram spomenuti Branimira Horvata, prvog čovjeka Top Spina, a potom i bivše tenisačice Mateju Mezak i Silviju Njirić, koji su mnogo pomogli hrvatskim tenisačima i tenisačicama koji su gostovali u Hrvatskoj. A hvala i ovima koji nam nisu pomogli, zbog njih smo postali jači – napomenuo je Denis dodavši:
– Saška je u Hrvatsku došla s 10 godina i bila je članica hrvatske reprezentacije u mlađim godištima. Primjerice u Turskoj je igrala na Europskom prvenstvu za igračice do 12 godina i Hrvatska je bila treća u skupini. Ali ispred nas su bile Rusija i Poljska koje su nakon toga igrale finale: Ruskinje su bile prve, a Poljakinje, za koje je igrala i Ida Swiatek koja je danas najbolja tenisačica svijeta, bile su druge. Da vidite kako je sve to bilo blizu europskom vrhu.
Dakle, ostaje ljutnja na HTS?
– Činjenica je da od HTS-a kao institucije nismo imali podršku kakvu smo očekivali, nisu napravili ništa da se mi ovdje osjećamo kao kod teniske kuće. Kao da nisu željeli da Saška ostane u Hrvatskoj, bivši direktor HTS-a Marin Galić rekao je jednom prilikom da “Saška i nije prava Hrvatica”. A Dino Marcan u jednom je tekstu u Telegramu napisao da su “s nekima uvijek problemi, samo cvile”. Za taj odnos, a tu ponajprije mislim na HTS, nama nije stigla nikakva isprika. No to nije pokvarilo naše odnose s Hrvatskom i Hrvatima, Saška je uvijek rado primljena, bilo je tako i u Splitu, prije toga u Šibeniku (četvrtfinale na ITF-ovu turniru - op. a.). Bili smo i ostajemo velikim dijelom Hrvati. A ovi koji su bili pomalo zluradi samo su nam dali još veću inspiraciju za napredak. Istina je da je Saškina generacija u Hrvatskoj propala, ali mi smo tu i nećemo odustati.
U Ukrajini je rat, gdje su vaši rođaci i gdje ste vi živjeli prije dolaska u Hrvatsku?
– Živjeli smo u Odesi, a ja sam podrijetlom iz Zaporižja gdje još uvijek živi moja majka. Odlučila je ostati ondje unatoč ratu, grad je praktički na samoj crti razdvajanja, svakodnevno je bombardiran, ali ljudi su se, kaže mi ona, a čujemo se svaki dan, naviknuli na bombe. Onamo dolaze ljudi iz Mariupolja i pričaju kako su živjeli posljednjih mjeseci. To su nezamislive strahote, na televiziji jedva da od toga vidimo 10 posto. Rusi se ne drže nijedne od međunarodnih konvencija, bojim se da Zapad još nije razumio o čemu se ovdje radi i kakva se sredstva koriste da bi se postigli Putinovi imperijalni ciljevi. Saška i ja u jednom smo trenutku razmišljali o ulasku u ukrajinsku Teritorijalnu obranu, ali nemamo nikakvih vojnih znanja i vještina pa smo, zasad, odustali. Borit ćemo se za Ukrajinu na sportskom planu. Igra puno slobodnije Svojedobno ste od dobrih ljudi tražili pomoć za opremanje kampera.
Je li on sad u pogonu?
– Da, opremili smo kamper i koristimo ga. Uskoro njime putujemo u Italiju, a potom u Austriju i Švicarsku. Saška će nastupiti na turniru od 60.000 USD u mjestu Grado, koji počinje 23. svibnja. Igrat će kvalifikacije. Njoj je sad u neku ruku lakše, više nije juniorka, a tada je imala određene imperative. Sad igra puno slobodnije, a već je pobjeđivala igračice koje su plasirane između 200. i 300. mjesta. Znamo što treba raditi.
Danas smo svi Ukrajinci, tako da ne vidim problem u tome što će ubuduće nastupati za Ukrajinu. Važno je da se širi hrvatsko-ukrajinsko prijateljstvo!