Nije bilo kuće i kafića u Privlaci gdje se s pozornošću, ali i sa
zebnjom, u nedjelju ujutro nije gledao meč njihova najslavnijeg
sumještanina. Selo s nešto manje od 4000 stanovnika, 15-tak kilometara
udaljeno od Vinkovaca, Franjo Minga, trener lokalnog rukometnog kluba,
s prijateljima gledao je meč:
- Pozivao sam ga kao malog da se pridruži rukometašima, ali tada ga je
više zanimala atletika. Volio je trčati, pio je kozje mlijeko i vidjelo
se da će biti uzoran sportaš. S njegovim ocem Žarkom igrao sam nogomet,
bio je to divan čovjek. Otkad je umro, supruga Ana je uglavnom kod
Mirka u Zagrebu i kuća u Radničkom naselju je prazna.
Mingin sin Roko, vlasnik kafića "Europa", dodaje da Mirko vrlo rijetko
zalazi u kafiće kada dođe u Privlaku, već radije poziva društvo u
roditeljsku kuću gdje se okrene janje, karta...
- U nedjelju nas je ovdje u kafiću bilo sedamdesetak, nijednog
trenutka nismo posumnjali u trijumf. Svi smo oduševljeni i ponosimo se
što je takav sportaš i borac iz našeg mjesta. Snimili smo mečeve i još
ćemo ih puno puta gledati i analizirati - kaže Roko Minga dodajući da
su nakon pobjede Cro Copa dugo komentirali borbu, a još duže su slaveći
slušali pjesme koje su puštane pri Mirkovim ulascima u ring.
I Mirkov susjed Marinko Mikulić Cigo bio je veliki prijatelj s Mirkovim
ocem.
- Žarko je Mirku nabavljao opremu i sprave za vježbanje, ulagao je u
njega i vjerovao da će izrasti u velikog sportaša. Mirko je to cijenio,
obožavao je oca. Zato je na proglašenju zaplakao od tuge što ga u
trenutku najvećeg uspjeha otac ne može vidjeti.
Privlačani kažu da bi bilo koji protivnik u ringu s Mirkom prošao kao
Silva i Barnett i jedva čekaju Mirkovu borbu s Fjodorom. Pobjednika već
znaju.
Otac Žarko je uvijek vjerovao
![](/media/img/35/bb/8a1b8905298c435bd75e.jpeg)