Uživali smo i upoznali fantastične ljude. Isprike na kliku ako ste očekivali da smo spasili malu vjevericu, da je prošao pas na skateboardu (koje Brazilci obožavaju, skateboardove, ne pse) ili da smo zapravo završili na striptizu.
Međutim, zbilja vjerujem da vrijedi pročitati zašto su Brazilci toliko dobri ljudi da je vrijedilo odigrati na šok i nevjericu. Prije odlaska u zajednicu Samba da Vela, gdje se raznorazni ljudi okupljaju svaki ponedjeljak, asocijacija na sambu bio mi je karneval, show, polugole ljepotice u šarenim kostimima i Rio. Međutim, ovdje nas je dočekao prostor u stilu uređenog vatrogasnog doma, stolice postavljene u krugove, a u sredini stol sa svjećicom na njemu.
"U 15 minuta prostorija se napunila"
Samba je trebala početi u 20.45, u 20.35 još nije bilo nikoga i činilo se da ukupno neće biti pet ljudi. Međutim, u idućih 15 minuta prostorija se napunila, a vođa sambista (glazbenika koji izvode sambu), srdačni Rodrigo otvorio je večer. Dvije gitare i par bubnjeva počeli su svirati, a od tog trenutka sve se da svesti u – pozitivna energija, osmjesi, emocije, puno energije, pjesme i druženja. Rodrigo je redom zvao legende četvrti u kojoj se nalazi Samba da Vela, prije pjesme svatko posveti sambu nekome, a nakon laganog uvoda u pjesmu uključe se svi instrumenti, a pjevaju svi.
Od ljubavi, prijateljstva, nogometa, religije, odmora pa do obitelji, tuge i ropstva. Sve su to teme glazbe koja osvaja. Cijelo okupljanje traje koliko gori svjećica, oko dva sata, ali Rodrigo i društvo nastavili su s glazbom do ukupno tri sata pjesme, dobrih želja i molitve za kolegu koji je obolio od raka te na kraju – juhe za sve okupljene. Kada je u jednom trenutku zamolio da se jave svi koji su došli prvi put, nekako je shvatio da mi nismo Brazilci (i mi se čudimo) pa smo nakon objašnjavanja dolaska na utakmicu Hrvatske s Brazilom zaradili veliki pljesak.
Poseban je osjećaj kada te zajednica prihvati i kada si s njima tek sat vremena i plješćeš malo različito (čitaj: lošije) od njih. Inače, shvatili smo odakle dolazi nekoliko pokreta Brazilaca kada slave gol. Imaju nogomet i glazbu u sebi, vidi se u svakom pokretu. Čak i od najmanjih nogu, kao kada je pri kraju večeri prava zvijezda postala petogodišnja djevojčica. Bez imalo straha ili treme stala je u sredinu i otpjevala dvije sambe uz oduševljenje svih prisutnih. Svih sedam dana u Sao Paulu osjećali smo se kao kod kuće. Čak i kada smo vodili sa 1:0 na otvaranju Svjetskog prvenstva. Brazilci su srdačni, dobro raspoloženi i optimistični ljudi koji su vrlo pozitivni prema Hrvatskoj. Tako da, kada idući put sretnete Brazilca, spomenite Hrvatsku. Drago mi je da smo se družili na ovaj način i veselim se sljedećim komentarima/člancima.
>>Kako je Pele učinio Hrvate poznatima
>>Brazilci fanatično mijenjaju sličice nogometaša i navijaju za BiH
Dobro je Bruno. Ovo je dobar člank i dobra priča.