Nakon njegove uvjerljivo najbolje sezone u karijeri, prve u kojoj je zaradio pobjedu i postolje u Svjetskom kupu, najbolji hrvatski skijaš Filip Zubčić (27) u punom je pogonu priprema za sljedeću sezonu. Javio nam se jučer sa skijališta nakon ručka.
– Trenutačno smo na glečeru Mölltaler, ovo nam je drugi skijaški kamp i sad ćemo biti tu gore osam do deset dana. U ovom periodu skupit ćemo 16-17 dana skijanja. Zatim je na redu period kondicijskih treninga pa ćemo krajem sedmog mjeseca imati malu pauzu. Još nisam imao pauzu za sebe kako treba otkako je ova cijela pandemija počela, ma još i prije toga.
Riješio problem s leđima
Da, Filip tijekom pandemije sigurno nije htio biti bez treninga. Kako kaže, kad cijeli život živiš sportski, teško je samo odjednom stati, kakva god situacija bila. Snalazio se na svakakve načine, no u jednu ruku cijela mu je situacija i dobro došla.
– Kad sam bio doma tijekom cijele ove situacija, skoro cijelo vrijeme sam trenirao. Dosta tih treninga odradio sam sam, uz pomoć kondicijskog trenera Bašića, pa smo zatim u petom mjesecu odradili dva puta po osam dana kondicijskih priprema. Na početku pandemije bio sam u rehabilitaciji. Taman me u Kranjskoj Gori uštekalo u leđima pa sam morao korak po korak prolaziti kroz oporavak. Mučio sam se s tim mjesec dana nakon Kranjske Gore, ali da je kojim slučajem bilo utrke, naravno da bih nastupao. Bitno da je s leđima sad sve u redu – ističe zagrebački skijaš.
Budući da je Zubčić tip osobe koja često ide s jednog mjesta na drugo, zanimalo nas je kako je “lockdown” utjecao na njega u osobnom smislu, ne samo u kontekstu treniranja. Bilo je tu, ističe, pozitivnih i nekih negativnih strana.
– Svako zlo za neko dobro. Još otkako sam bio mali klinac nisam toliko vremena provodio sa svojima doma. Kao što sam već i rekao, puno sam trenirao, a osim toga sam se jako puno družio s obitelji, radio u vrtu, pa čak i pomagao mami i sestri u kuhinji. Bilo je zanimljivo i drugačije, ali, iskreno, već mi je bio pun kufer jer nisam naviknuo biti na jednom mjestu toliko dugo. Cijeli život naučili smo se na režim, nema opuštanja, zato su i dalje treninzi bili prioritet – kaže Zubčić.
– Korona me nije previše zabrinula, držali smo se svih mjera, bili kod kuće i to je to. Potres je bio nešto više stresan. S kućom je bilo sve u redu, nismo imali potrebe izlaziti, ali da je bio neugodan osjećaj – stvarno jest – dodaje.
Podsjetimo, Zubčić je ove godine ostvario veleslalomsku pobjedu u japanskoj Yuzawa Naebi te druga mjesta u Adelbodenu i Hinterstoderu, a spomenutom pobjedom postao je prva osoba iz Hrvatske koja se ne preziva Kostelić s pobjedom u Svjetskom kupu. Na kraju sezone je završio 14. u ukupnom poretku Svjetskog kupa, a u konkurenciji za mali Kristalni globus u veleslalomu završio je na trećem mjestu. Međutim, Filip je imao priliku boriti se za veleslalomski Globus na utrci u Kranjskoj Gori te bi pobjedom bio vrlo blizu tom nevjerojatnom ostvarenju, no taman je, koji dan prije utrke, pandemija onemogućila pokušaj. Filip se zrelo i svjesno suočio s okolnostima.
– Već su nam nekoliko dana prije nego što je donesena odluka javljali da vrlo od utrke u Sloveniji vjerojatno neće biti ništa. Imao sam tako dobru sezonu iza sebe pa se ne mogu nešto previše žaliti. Bio bih nervozan jedino da je riječ o nečemu što sam ja krivo napravio, a u situaciji gdje je sve izvan tvoje kontrole nema se razloga nervirati. Samo bih se bezveze živcirao – kaže treći veleslalomaš svijeta.
Kad smo se već dotaknuli velikih uspjeha tijekom prošle sezone, valjalo je vidjeti kako Filip na njih gleda nakon što su se strasti, dojmovi i doživljaji imali vremena posložiti. Od kraja sezone prošlo je više od tri i pol mjeseca.
– Moram biti zadovoljan sezonom, ali nisam prezadovoljan jer uvijek želim više. Kad sam bio drugi u Adelbodenu, bio sam presretan i samo sam razmišljao o tome kako sam zadovoljan, a kad sam bio drugi u Hinterstoderu, već sam imao želju sve pobijediti, razmišljao sam o tome kako postoji jedan ispred mene. Najveći izazov sezone bio mi je sačuvati drugo mjesto u Hinterstoderu jer nikad nisam čuvao tako visoko mjesto iz prve vožnje u Svjetskom kupu. Kad sam pobijedio u Yuzawi, bio sam 12. nakon prve vožnje, a u Adelbodenu sam do drugog mjesta došao s osmog u prvoj. Sjetio sam se samo kad sam u mlađim uzrastima bio u takvim situacijama i nisam imao pritiska, spustio sam se, odskijao kako spada i ostao drugi.
Stalno prati Dinamo
Što se tiče priprema za iduću sezonu, moglo bi se reći da Zubo i njegov tim rade u skladu s onom “nemoj popravljati ono što nije pokidano”. Prošle godine najveća je promjena bila u organizaciji, puno su bolje bile raspoređene i odvojene utrke i treninzi, a to je i znanje s kojim se ulazi u novu sezonu.
– Cijela ekipa je ostala ista, kako moja tako i Istokova. Skupa smo i dalje, treniramo, družimo se, ekipa smo. Što se tiče nekih planova i načina treniranja, nismo ništa mijenjali jer se dobar rad pokazao na rezultatima. Malo nam je korona poremetila planove, ali u kolovozu bismo se trebali vratiti na normalan raspored ako se opet nešto ovakvo ne dogodi.
Za kraj smo se dotaknuli Filipova omiljenog Dinama. Komentirao je starog i novog trenera plavih.
– Za mene je Bjelica jedan od najboljih trenera u povijesti kluba. Ne samo zbog odličnih rezultata nego zato što je i vratio važnost navijačima te radio na odnosu s njima. Jovićević je dobar trener i vidi se da voli Dinamo, treba mu dati vremena – zaključio je Zubčić.
