Bosanska Posavina oduvijek je bila rasadnik nogometnih talenata. Samo iz bosanskobrodske općine nekoliko je igrača koji su nakon Domovinskog rata igrali zapažene uloge u hrvatskim, pa i velikim europskim klubovima.
Nažalost, taj kraj danas je opustio, igrači su se zbog ratnih razaranja razišli na razne strane svijeta, a klubovi većinom ugasili.
>> Pogledajte video: Trener Nenad Bjelica produžio ugovor s Dinamom
Kako zbivanja na nogometnim travnjacima na tom području ne bi pala u zaborav, pisac i kroničar Jozo Kovačević iz Slavonskog Broda, i sam bivši nogometaš podrijetlom iz tih krajeva, napisao je sveobuhvatnu sportsku monografiju o NK Ukrini iz Novog Sela.
Bogato ilustrirano izdanje na više od 350 stranica donosi pregršt informacija, zanimljivosti, dokumenata i fotografija iz nogometne povijesti ovog kraja. Knjiga je rezultat višegodišnjeg istraživačkog rada, a sadržajem uvelike nadilazi jedan klub i jedno selo.
– Zanimala me povijest nogometa na ovim prostorima. Mislim i na desnu i na lijevu obalu Save, jer nogomet u Bosansku Posavinu nije došao ni iz Sarajeva ni iz Mostara, nego iz Slavonije. O tome postoje dokumenti. Klubovi iz bosanskobrodske općine sve do 1986. natjecali su se u slavonskim zonskim ligama. Tako su, primjerice, navijači moje Ukrine iz Novog Sela bodrili svoj klub u Tuzli i Tesliću, ali isto tako i u Vukovaru i Našicama – kaže Jozo Kovačević.
Nogometaši iz bosanskobrodske općine poslije rata igrali su u Njemačkoj, Italiji, Belgiji, Francuskoj, Švicarskoj, Japanu, čak i Tasmaniji i Australiji.
>> Pogledajte što voze hrvatski reprezentativci
Prvi igrač koji je 1965. igrao u splitskom Hajduku bio je Franjo Bilić iz Novog Sela, dok u novije vrijeme imamo niz igrača koji su, igrajući u HNL-u, dosegnuli zvjezdane visine. Primjerice, Edin Mujčin preko Marsonije stigao je u Dinamo, neuništivi i još uvijek aktivni Veldin Karić mreže je tresao u Varteksu, Dinamu, Torinu i Luganu, dok je Ilija Aračić zablistao u Rijeci i Bundesligi.
– Nevjerojatno je kako se na jednom tako malom području može izroditi toliki broj talenata. Sjećam se kako sam jedno ljeto u Polet doveo petnaest igrača iz susjednih sela, od kojih su kasnije sedmorica igrala u prvoligaškim klubovima. Imali smo strašnu momčad, u Prvoj juniorskoj ligi BiH dvije godine nismo izgubili nijednu domaću utakmicu – prisjeća se jedan od najpoznatijih slavonskobrodskih trenera Miroslav Buljan, koji je krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća trenirao seniore i mlađe uzraste bosanskobrodskog Poleta.
Igrač s ovih prostora koji je ostvario možda i najveću međunarodnu karijeru je Ilija Aračić, koji je u sezoni 1987./88. bio dio već spomenute sjajne generacije juniora Poleta.
Njegove dobre igre i pogoci nisu ostali nezapaženi. Godinama kasnije u njemačkom drugoligašu Chemnitzeru dijelio je svlačionicu s Andrejom Panadićem i Kujtimom Shalom, nakon čega se preselio u Bundesligu u kojoj je od 1999. do 2002. tresao mreže u Herthi i Arminiji Bielefeld. Po završetku karijere otisnuo se u trenerske vode, a minule jeseni bio je pomoćni trener prve momčadi Stuttgarta.
>> Pogledajte vrijednost hrvatskih reprezentativaca
– Treneri su u mom Iliji odmah prepoznali velik potencijal iako je ispočetka bio malo plašljiv. Stasao je i očvrsnuo igrajući protiv Sarajeva, Želje, Veleža, Čelika i drugih klubova u kvalitetnoj juniorskoj ligi BiH. Prve korake napravio je u Ukrini i na to smo ponosni jednako kao i na sve ono drugo što je postigao u karijeri – kaže Ilijin otac Anto Aračić, legenda slavonskobrodskog BSK.
Nogomet je u Bosanskoj Posavini oduvijek bio puno više od sporta. Koliko su ljudi na ovom području voljeli i živjeli za najvažniju sporednu stvar na svijetu, govori jedna anegdota iz 1975. godine koju Jozo Kovačević i danas rado prepričava. Navijači Ukrine taksijem su iz Novog Sela putovali na utakmicu u Sikirevce.
U automobilu je već bilo sedam osoba, no to im nije smetalo da u pedesetak kilometara udaljenom Slavonskom Šamcu pokupe još dvojicu. Inače, Šamac je od Novog Sela udaljen pedesetak kilometara i ta dvojica ni sama nisu znala kako su uopće stigla do tamo.
Za svoj klub navijači su bili spremni posvađati se i potući, a za jednog od njih znalo se da protivnike ne podnosi do te mjere da mu se nakon prolaska kroz kapiju stadiona nije smio javiti nitko tko nije iz Novog Sela.
– Nažalost, od nogometa na ovim prostorima danas su ostali samo veterani koji se povremeno okupljaju i moja monografija. Nadam se da sam uspio zaokružiti dio sportske povijesti Bosanske Posavine i ostaviti ga za sjećanje budućim naraštajima – rekao je na kraju autor Jozo Kovačević.
>> Evo po kojim uzorima bi vatreni mogli dobiti novi stadion
Bosanska Posavina će uvijek biti najveća sramota HDZ-a.