Izabrati najboljih 11 bilo koje momčadi u zadnjih deset godina nije nimalo lako, isti je slučaj s Dinamom.
Najlakše je odmah izabrati trenera, Nenad Bjelica zapravo nema konkurenciju, u manje od dvije godine rada u Maksimiru ugasio je prokletstvo europskog proljeća, prošetao do naslova prvaka, afirmirao niz igrača, svima podignuo kvalitetu.
>>>> VIDEO BBB dobili bitku, na Valentinovo 2000. vraćeno ime Dinamo
Možda će za nekoga biti bolji Zoran Mamić ili Halilhodžić..., ali držimo da je Bjelica napravio više u svom mandatu koji je, eto, završio razlazom.
Pri izboru vodili smo se onime što su pojedini igrači dali Dinamu, kako su i koliko igrali, koliko su bili važni u momčadi, a na kraju i osobnim dojmom koji smo stekli prateći ih.
Oko vratara nije bilo puno dvojbi, Dominik Livaković je bez problema dobio plavu “jedinicu”.
Plavi su godinama lutali s vratarima, davali šansu mladima pa ih micali, dovodili strance, a sad u Livakoviću imaju golmana koji nešto znači i na europskom tržištu.
Od svih ostalih u zadnjih deset godina valja istaknuti Eduarda Carvalha, portugalskog reprezentativca koji je bio odličan, ali je onda odlučio začiniti karijeru odlaskom na klupu Chelseaja. Sada je u Bragi.
Čak ni kod odabira bekova nije bilo posebno teško jer konkurencija nije bila posebno velika. Šime Vrsaljko ipak je pobijedio Brazilca i hrvatskog zeta Etta koji je dobio mjesto u drugoj momčadi. Leandro Cufré najbolji je lijevi bek kojeg je Dinamo imao u zadnjih deset godina.
Malo teže bilo je izabrati onoga za drugu momčad, a u konkurenciji su uz konačnog pobjednika Pivarića koji je odigrao najviše utakmica bili i Marin Leovac i sjajni Amir Rrahmani koji je na toj njemu neprirodnoj poziciji igrao odlično.
Oko još jedne pozicije nismo morali puno razbijati glavu. Riječ je o desnom krilu, ili desnom napadaču, to je mjesto bez dvojbe pripalo Soudaniju. Mr. Derbi predvodio je Dinamo u godinama dok je bio u Maksimiru, riješio brojne velike utakmice.
Sjajni Alžirac još će se dugo pamtiti, i danas rado svraća u Maksimir, dolazi u klub na rehabilitacije iako je igrač Olympiacosa. Nije se uklapao u ideje i momčadski nogomet Nenada Bjelice pa je dobio dozvolu za odlazak iako ga je vodstvo kluba željelo zadržati bez obzira na visoku plaću.
>> Pogledajte video: 30. godišnjica nikad odigrane utakmice Dinama i Crvene zvezde
Juniora Fernándesa stavili smo na tu poziciju u B momčad iako je u Dinamu igrao uglavnom na lijevoj strani. Današnja desna krila (Kadzior i Hajrović) još moraju proliti znoja da dostignu ono što su Dinamu dali Soudani i Fernándes.
Na lijevom krilu prednost smo dali Marku Pjaci koji je bio čudesan u Dinamu, plavima je donio 23 milijuna eura, postao reprezentativac.
No, za koju godinu, ostane li u Dinamu, mogao bi ga početi ugrožavati Mislav Oršić. I posljednja pozicija oko koje nismo morali “lomiti koplja” je središnji napadač, mjesto u najboljoj momčadi desetljeća pripalo je Mariju Mandžukiću, no možda ga za godinu-dvije, nastavi li igrati kao dosad, prestigne Bruno Petković koji je ipak dobio prednost u odnosu na Gavranovića, Henríqueza, pa i Kramarića koji se nije naigrao u Dinamu iako je poslije napravio sjajne stvari.
A onda su kod odabira najboljih za ostale pozicije nastali problemi. Naći dva najbolja stopera u tih deset godina ogroman je problem i sigurno je puno onih koji se neće složiti s našim odabirom, no mi smo te dvije pozicije namijenili Dejanu Lovrenu i Domagoju Vidi, a lako smo mogli prednost dati Josipu Šimuniću i Leonardu Sigaliju koje smo stavili u drugih 11.
Puno je onih koji bi tu stavili Roberta Kovača, povratnika Darija Šimića, Portugalca Tonela ili današnji stoperski par Dilaver – Théophile. I na poziciji zadnjeg veznog bila je gužva, “ulaznica” za A momčad pripala je Marcelu Brozoviću i današnjem kapetanu Arijanu Ademiju, a nekadašnji kapetani Domagoj Antolić i Milan Badelj dobili su mjesto u B momčadi, jer ipak su dali Dinamu više nego Igor Bišćan u povratničkom mandatu.
Domagoj Antolić mogao je konkurirati i za “desetku”, igrača iza centralnog napadača, no tu je prvo mjesto pripalo mladom Daniju Olmu, a B momčad “razigrava” Sammir. Eto, nije bilo mjesta ni za Matea Kovačića koji je ipak više kao talent nego kao gotov igrača otišao u milanski Inter i tek tamo sazrio.
Nažalost, još je puno igrača koji nisu našli svoje mjesto u najboljih 11 ili u drugoj momčadi, primjerice nismo spomenuli Tomečaka, Stojanovića, Moru, Sosu, Jedvaja, Roga, Leku, Brekala, Ibáñeza..., a sjajni su igrači koji su svoje kvalitete utkali u ovih zadnjih deset plavih godina.
ww︅︆w.lo︅︆ve︅︆xx.c︅︆lub