Istog dana kad je na kraju prošle sezone Hajduk imenovao Nikolu Kalinića na poziciji novog sportskog direktora Hajduka, rekao sam jednom kolegi iz redakcije da želim napisati tekst o tome kako taj potez nije nimalo dobar za splitski klub jer Kalinić nema nimalo iskustva za jednu tako delikatnu ulogu. Međutim, znatno iskusniji kolega me u poduljem razgovoru uspio odgovoriti od tog nauma pod tezom da Kalinić ima potencijal, poznanstva i kompetenciju, ali i pod tezom da je prerano za zaključke rekavši mi: "Ako se Kalinić s vremenom ispostavi odličnim sportskim direktorom, ti ćeš ispasti budalom." Poslušao sam kolegu zbog njegova iskustva u ovom poslu, ali danas mi je žao što sam to učinio.
Kalinić je nakon 106 dana dobio otkaz, a nakon nešto više od dva mjeseca obnašanja uloge sportskog direktora je apsolutno svakome tko želi ili može pogledati situaciju bez ružičastih naočala jasno da Nikola Kalinić nije bio dobar odabir za tu funkciju. Čak i da u njemu postoji određeni potencijal za vrsnog sportskog direktora, prvi posao u životu na toj funkciji ne bi trebao biti u jednom klubu kao što je Hajduk. Da biste se brusili u takvom poslu, postoje niželigaške momčadi pa nakon njih treba ići korak po korak, stepenicu po stepenicu. Recimo, Kalinić se mogao učiti na svojem rodnom Solinu, a ne na klubu sa šesteroznamenkastim brojem članova, s procijenjenom vrijednošću igračkog kadra od 50 milijuna eura te s iznimno visokim pritiskom navijača i javnosti.
Birtijaški na prvoj presici
Kao što većina upućenih kolega novinara već vrlo dobro zna, Kalinić nije tijekom igračke karijere imao probleme s disciplinom i ponašanjem samo u hrvatskoj reprezentaciji, gdje je u dobro poznatoj priči zbog toga ostao bez srebrne medalje nakon Svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. godine. Kalinić je problem s autoritetima imao gotovo u svakom klubu u kojem je bio, pa i tijekom igranja u Milanu, u kojem ga je u jednom periodu kao trener vodio baš današnji strateg Hajduka Gennaro Gattuso. Isto tako, Kalinić nikad nije bio poznat kao vrsni diplomat u svojim izjavama, što je kvaliteta koja je na poziciji sportskog direktora prijeko potrebna.
Dokazao je taj manjak diplomacije odmah na svojem predstavljanju kad ga je Hajduk predstavio kao sportskog direktora. Na tom je predstavljanju na "birtijaški način" napadao novinare floskulama: "Šta sam ti ja reka", a potom pobjedonosno izjavio da će riješiti problem nediscipline u klubu.
Taj problem nediscipline pokušao je riješiti dovođenjem već spomenutog Gennara Gattusa, kod kojeg je i sam snosio posljedice zbog nediscipline, pa je valjda mislio "ako je mene kaznio zbog nediscipline, onda će i u Hajduku uvesti čeličnu šaku i sve će se popraviti". Ono što je zanemareno u cijeloj toj priči jest činjenica da Gattuso, s obzirom na za HNL i Hajduk izdašne uvjete pod kojima je doveden u splitski klub, jednostavno nije dovoljno dobar trener.
Bizarna izjava o Mierezu
Kad gledamo kadrovsku politiku, ne može se reći da je prijelazni rok dobro odrađen. Hajduk je ovog ljeta doveo Ivana Rakitića i Abdoulieja Bambu Sanyanga, klub je napustio Ivan Perišić, a odmah su otpisani krilni igrači poput Yassinea Benrahoua i Leona Dajakua koji su potom vraćeni u kadar koji je bio manjkav na brojim pozicijama. Odmah na početku Kalinić je najavljivao da će se Hajduk pojačati na krilnim pozicijama, a na kraju su bijeli ostali u situaciji da su jednog krilnog igrača doveli, a da trojica više nisu dio Hajdukova kadra.
Šlag na torti Kalinićeve nekompetentnosti bio je intervju koji je nedavno dao za Sportske novosti. U njemu je o igri momčadi istaknuo: "To nije pitanje za mene. Ne znam, ne igram ja. Igrači igraju i trener koji trenira. Nisam odgovoran za te stvari." Zapravo, sportski direktor najodgovorniji je čovjek za igrački kadar i odabir trenera te samim time i za igru momčadi, čak i odgovorniji od trenera, jer sportski direktor je taj koji dovodi i bira trenera. Nadalje, izjava da je s transferom Ramona Miereza iz Osijeka u Hajduk "sve išlo glatko dok nisu čuli za cijenu transfera" je za rubriku vjerovali ili ne, ali i izjava da bi mladog 16-godišnjeg talenta Brunu Durdova volio poslati na posudbu jer je premlad, ali da ne može jer trenutačno nemaju dovoljno krila, priznavši time da je stavio mladića u poziciju u koju nije htio isključivo zbog vlastite nekompetentnosti. Također, požalio se i da je teško dovoditi i prodavati igrače. Pa naravno da je teško, zato i ne bi baš svatko trebao biti sportski direktor. Posudba na koju je doveo Stipu Biuka nema rezona jer će ga Hajduk školovati za neki drugi klub, a to dokazuje da Kalinić nema viziju budućnosti ili ju barem nije pokazao s ovim potezom. Transfer Lindona Selahija, pak, imao bi puno više smisla jer bi se na njemu u budućnosti moglo zaraditi i vratiti uloženo, ali taj posao stopirao je Kaliniću Nadzorni odbor.
Isto tako, Hajduk, koji je posljednjih godina praktički isključivo zarađivao na "prodavanju snova", Kalinić sad nakon preranog ispadanja iz Europe odjednom pokušava vratiti u realnost i govoriti da ne vrijedi pričati o naslovu prvaka u HNL-u, unatoč činjenici da se zbog tih (pre)visokih ambicija pune stadioni i dobiva 120 tisuća članova. Ako klub već živi od novca navijača utemeljenog na "prodavanju snova", onda je ovakav nagli povratak u realnost svojevrsno pljuvanje u facu svakog navijača koji je dao novac za Hajduk, unatoč činjenici da je to realnost.
Dame i gospodo, uz dužno poštovanje njegovoj igračkoj karijeri, Nikola Kalinić bio je katastrofalan sportski direktor.
Potresi odgovaraju Dinamu. Eto ko upravlja Hajdukom, i za koga rade ovi šta svako par miseci dovode novog anonimusa, a tiraju onog šta su zadnjeg doveli..