Odlazi jedan od najvećih junaka Rijekine šampionske sezone i jedan od najboljih stranih reprezentativaca HNL-a, prznica na terenu, dečko bez dlake na jeziku. Marko Vešović (26) nije ugradio dio, već cijelog sebe u trofejnom mozaiku iz Guvernerove palače, silina emocija koju je unosio na teren u dresu Rijeke bila je zapravo nestvarna za današnje vrijeme u kojem igrači u puno bogatijim ligama uglavnom bez pretjeranih osjećaja odrađuju obaveze prema klubovima za dobre novce.
Po čemu će najviše pamtiti godine u Rijeci u koju je došao 2014., a za koju je igrao i otac Rade, pitamo Marka Vešovića?
– Najviše po dvostrukoj kruni koju smo osvojili, po sjajnom zajedništvu koje nas je krasilo i velikom otporu i inatu koji nas je nosio dok smo se borili za svoj cilj. Pamtit ću i Europsku ligu i pobjede kao što je bila ona protiv Milana. Zatim Armadu i sve navijače, podršku ljudi koju i sada imam, iz čitavog grada i Kvarnera gdje su me jako zavoljeli..
Vaša šampionska generacija polako se osipa, sve vas je manje, otići će i Gavranović, već su otišli Andrijašević, Ristovski, Bezjak... Vjerujete li da Rijeka kao klub ima snage ponovo složiti tako nešto i ponoviti ono što ste vi napravili?
– Zašto ne! Rijeka se pokazala kao klub koji uvijek pogodi s pojačanjima, svi igrači koji su došli uspjeli su napraviti novi transfer, izdići se ako su u nekom trenutku doživjeli pad u karijeri. I ove su sezone dovedeni pravi momci. Treba im vremena, ali ne sumnjam da će Rijeka nastaviti s proizvodima kao što smo bili svi mi.
Hrvatska je puna potencijala
A mislite li da će generacije koje dolaze nositi neko breme da su vaši nasljednici i da će ih se gledati kroz prizmu najveće momčadi u povijesti kluba?
– Iskreno, sada je malo teže igrati u Rijeci. Očekivanja su veća, digli smo tu letvicu, to se vidi po ljudima. Ali raduje da su nas navijači ispratili i kad su uslijedili loši rezultati. Od Rijeke će se sada stalno očekivati vrh tablice i Europe, a to nije lako ponavljati.
Koliko je vas osobno obogatilo igranje u Hrvatskoj? Kakav dojam na kraju nosite o ligi i zemlji?
– Igranje u HNL-u nadogradilo me kao igrača, očvrsnulo. Imao sam stvarno veliku želju da osvojim naslov, probudio se dodatni inat u meni. Davao sam i više od maksimuma u svakoj utakmici, mislim da se to i moglo vidjeti. A hrvatska liga puna je potencijala, mladih igrača, talenata. Jedino što fali, i od toga ne treba bježati, jest ta infrastruktura da bi svi igrači uživali u igri, da se ne igra u kaljužama, po blatu... Nikome ne donosi ništa kad se muči u tome. Što se tiče života u Hrvatskoj, zaista sam uživao. Naročito u Rijeci. Putovao sam kad god sam imao priliku, obišao sam više hrvatskih nacionalnih parkova nego onih u mojoj Crnoj Gori. Nosim lijepe uspomene i, kad god budem mogao, vraćat ću se.
Bili ste crvena krpa Maksimira. Hoće li vam nedostajati dvoboji s Dinamom, naročito Soudanijem i kakav vam je dojam kao suparnik ostavio naš najtrofejniji klub?
– Istina je da sam stvarno imao posebnu motivaciju i protiv Dinama i protiv Hajduka. Kad dođeš na pravi stadion, u pravom ambijentu i protiv pravog suparnika, pa ima li nešto ljepše? Bilo je naboja, emocija na terenu, takav sam, karakteran, ali za mene je to sve ostajalo na terenu. Falit će mi dvoboji, no bit će ih i drugdje.
Kome prepuštate čuvanje Soudanija?
– Ha-ha! Prepuštam svim riječkim lavovima koji počnu sljedeći derbi. Neka se bore, ne samo protiv Soudanija, nego cijele lige.
Supruga će roditi u siječnju
Igrali ste i u Srbiji, u Crvenoj zvezdi. Možete li usporediti derbije u Hrvatskoj i Srbiji?
– Oni su tamo dosta radikalni, fanatični. Na tim derbijima ima svega, prelazi se i granica dobrog ukusa. Ali to igrače dodatno motivira. Strasti su jako uzavrele što ima dobrih i loših strana. U Hrvatskoj je to sve puno kulturnije, smirenije. Izražen je rivalitet, ali ne u toj mjeri.
Spomenuli ste u jednom trenutku Crnu Goru... Ima li ondje neki vaš potencijalni nasljednik, netko tko bi bio pojačanje za Rijeku?
– Ima sjajnih igrača koji samo trebaju prave uvjete da se razvijaju na pravi način. U Hrvatskoj se puno ulaže u akademije, škole. Pričao sam s nekim ljudima iz kluba na tu temu. Ima par momaka koje bih rado preporučio i rado ih vidio u Rijeci.
Bi li se Rijeka i drugi klubovi HNL-a općenito trebali više okrenuti dovođenju igrača iz bliskih zemalja poput Crne Gore ili Makedonije iz koje je vaš kum Stefan Ristovski, također jedan od junaka šampionske godine?
– Rijeka je to i do sada radila. Iz Crne Gore smo bili Kajević, Šofranac i ja, iz Makedonije Ristovski, sad je tu i njegov brat Milan. Rijeka ima dobru mrežu skautinga, a nije lako dovesti igrača kad ih traže i Dinamo i Hajduk.
Koliko vam je bilo teže nakon što je klub napustio vaš veliki prijatelj i kum Ristovski.
– Dosta, to se i osjetilo i na terenu i izvan terena, znali smo se u dušu. Ali to je život. Treba to prihvatiti na lijep način.
Kći će vam se roditi u Rijeci...
– Oduševljeni smo supruga i ja uvjetima koje tu imamo. Čuli smo sve pozitivno. Žena se uvjerila i sama je odlučila, tako da ćemo biti i na taj način vezani za Rijeku. Rodit će se krajem siječnja.
Što će vam od grada najviše nedostajati?
– Ljudi. Jako me cijene, vole i poštuju. S te sam strane tužan, ali sam sretan jer imam prijatelje i znam da se imam kamo vratiti.
Dobro zbori Vešović da se lijepo živi u HR, da stadioni imaju lošu infrakturu, da je ovdje sve finije i kulturnije nego u serbiji da je davao 120 % uglavnom protiv dinama a što mu trebala ona izjava cure, sad supruge gotovo rasisistička o Soudaniju ? Nekako se olako prešlo prešlo preko te skandalozne izjave.