Nakon pandemije koronavirusa, zapravo u njezinu produžetku, u Hrvatskoj se događa i pandemija neaktivnosti. Sukus je to onoga što smo mogli čuti na Konferenciji “Promijeni način života i počni živjeti zdravije” u organizaciji Ministarstva turizma i sporta, u sklopu kojeg je ministrica Nikolina Brnjac predstavila rezultate istraživanja o promjenama navika vježbanja koje je prouzročila pandemija koronavirusa. Istraživanje je provedeno na uzorku od tisuću ljudi, među populacijom starijom od 16 godina, a podaci su alarmantni.
Čak 58 posto građana ne bavi se nikakvom tjelesnom aktivnošću. Njih 31 posto smanjilo je ili prestalo s tjelesnim aktivnostima, a zabrinjavajuće je i da se 46 posto mladih do 20 godina sportom bavi manje nego prije. A to je podatak koji zacijelo brine i Ivana Dujića iz Hrvatskog školskog sportskog saveza pa su pokrenuli niz projekata da školarce približe sportu.
Samo 17 posto mladeži
Da s godinama bavljenje tjelesnim aktivnostima opada, vidi se i iz podataka koje je iznijela Vera Katalinić-Janković, savjetnica ministra zdravstva. A oni kažu da je među djecom do osam godina aktivno njih 88 posto. Već u dobi od 11 godina ta brojka strmoglavo pada na 28 posto, dok je na pragu srednje škole, odnosno s 15 godina, samo 17 posto mladeži dostatno tjelesno aktivno. Taj postotak odnosi se i na odraslu dob, dok je u dobi od 65 i više godina svega šest posto populacije tjelesno aktivno.
– Jedan dio ljudi, nažalost, počeo je tonuti sve više i ja se bojim da će broj oboljelih od kroničnih i autoimunih bolesti biti nova pandemija – ustvrdio je prof. dr. sc. Goran Marković, predavač na zagrebačkom KIF-u. Njegov kolega izv. prof. dr. sc. Maroje Sorić upozorio je na sljedeće:
– Tjelesna aktivnost ne mora biti samo težak trening, nego je to i kada na konferenciju poput ove dođete biciklom ili kada se na osmi kat penjete pješice. Inače, najveći pad u tjelesnoj aktivnosti događa se na prijelazu iz osnovne u srednju školu, jer tada se bavljenje sportom sve više usmjerava prema rezultatu pa oni manje talentirani otpadaju.
Kako graditi kulturu tjelovježbe, promišljao je dr. sc. Krešimir Šamija, ravnatelj Uprave za sport resornog ministarstva, navodeći primjer finskog projekta koji podrazumijeva učionice sa strunjačama i ljestvama u kojima učenici malo uče pa malo vježbaju, malo pišu zadaće pa se malo igraju...
U tom kontekstu zanimljivu ideju dao je predsjednik Hrvatskog gimnastičkog saveza Marijo Možnik. Kad već postoje COVID potvrde, neka se uvedu i tjelesno-aktivne, koje bi vlasnicima omogućile popuste pri odlascima na utakmice, kupnji sportske opreme i slično, što bi pomoglo u borbi protiv tehnološke revolucije koja svojim primamljivim “gadgetima” udaljava djecu od sporta. A o tome je govorio i Božo Pavičin, glavni savjetnik ministra znanosti i obrazovanja.
– Kada pitate današnju djecu koliko igraju nogomet dnevno, reći će vam četiri sata, ali na PlayStationu. Dok su ekrani ispred njih, nećemo ništa postići. Pogubno je da dijete tri-četiri sata sjedi i ne mrda ničim osim prstima ruke – rekao je Pavičin.
Mladi moraju imati uzore
Na konferenciji se povela i rasprava o tome koliko je vrhunskih sportaša aktivno i nakon završetka karijere, pri čemu je zlatni olimpijac iz Londona Josip Pavić naveo primjer nazočnog srebrnog paraolimpijca Ivana Katanušića:
– Ivan se već 26 godina bavi sportom i stekao je toliko zdravih navika da ih ne može prebrisati. Cilj je pronositi ideju sportskog načina života, a to vrhunski sportaši čine, jer ne možeš biti vrhunski ako tri puta tjedno izlaziš i ostaješ vani do pet ujutro. A oni će nakon karijere biti i mentalno i socijalno uspješniji od nesportaša, jer nigdje se ne naučiš timskom radu kao u sportu. A kako je stres danas neizbježan u svim sferama života, i njega bivši sportaši lakše amortiziraju jer su mu bili podvrgnuti tijekom cijele karijere.
O prednostima bavljenja vrhunskim sportom govorila je i europska prvakinja u te-kvon-dou Bruna Vuletić, a o nužnosti financiranja vrhunskog sporta izbornik košarkaša Veljko Mršić kazao je:
– Osim što djeca trebaju imati uzore, važno je i da se građanima nude sportski sadržaji visoke kvalitete, jer i veliki su sportski događaji poticaj za bavljenje sportom.
