Tim Novo Nordisk razlikuje se od ostalih profesionalnih biciklističkih timova jer svi njihovi sportaši imaju dijabetes tipa 1
Nema toga što ljudska ruka ne može postići, niti toga što čovječji mozak neće smisliti kako bi se obračunao s problemima. Ako netko za tu tvrdnju može poslužiti kao primjer, to je svakako biciklistička momčad Team Novo Nordisk koja je nastupila na ovogodišnjoj utrci Tour of Croatia dugoj 1075 kilometra. Cijela momčad sastavljena je isključivo od sportaša s dijabetesom tipa 1 koji se protiv svoje bolesti bore na najbolji mogući način – sportom i dobrom voljom. Biciklisti tima Novo Nordisk jedina su ekipa profesionalnih biciklista s dijabetesom na svijetu i natječu se u sklopu globalne inicijative kompanije Novo Nordisk pod nazivom “Mijenjamo dijabetes”, posvećene poboljšanju životnih uvjeta 425 milijuna osoba s dijabetesom diljem svijeta i za one kod kojih postoji rizik od razvoja dijabetesa. Iz tima poručuju - naša je misija nadahnuti, educirati i osnažiti sve osobe oboljele od dijabetesa. A svoju misiju pronose i dalje.
U nedjelju, posljednju šestu etapu od Samobora do Zagreba, odvozila su trojica biciklista iz tima Novo Nordisk, koji ukupno broji 16 članova, a među kojima je David Lozano bio najbolji, 17. u ukupnom poretku. Druga dva vozača završila su otprilike u sredini poretka: Andrea Peron bio je 53., a Umberto Poli 84. u ukupnom poretku.
Biciklisti s dijabetesom i tijekom utrke moraju održavati razinu šećera u krvi. Kada se on previše povisi, biciklist uzima inzulin. Ako pak, s druge strane, padne ispod ciljane razine, biciklist uzima nešto bogato ugljikohidratima. No, kažu biciklisti, svaka osoba individualno reagira pa se procedure tako i određuju.
Najbitnija dobra regulacija
- Tijekom utrke mi kontroliramo te brojeve pa situaciju možemo držati pod kontrolom, to je danas lakše nego je bilo prije – rekao je nakon utrke umorni, ali dobro raspoloženi Lozano koji ima 29 godina, a prije sedam godina mu je dijagnosticiran dijabetes. Daleko od toga da ga je to pokolebalo.
Trojica biciklista nakon utrke jedva su čekali doći do štanda dobrodošlice gdje su se već okupili neki članovi Zagrebačkog dijabetičkog društva, prije svih djeca oboljela od ove bolesti koja su došli vidjeti što mogu njihovi heroji. Ako oni mogu odvoziti tisuću kilometara, glavna je poruka tima Novo Nordisk, svaka osoba s dijabetesom može krenuti u ostvarivanje svojih snova. Naravno, za to je nužna dobra regulacija dijabetesa. Druženje s djecom, svojim navijačima, maskotom i svima koji su ih došli podržati moglo je početi.
I dok je Andrea Peron rekao da se posljednjeg dana vozilo nešto brže nego inače te se šalio da mu je najljepše u Hrvatskoj bilo “ići nizbrdo”, Lozano nije skrivao da je oduševljen Hrvatskom.
- Volim pejsaže, hranu, plaže, a stalno dolazimo ovdje na odmor. Jako mi je draga Hrvatska - bio je sretan najbolje plasirani član ovog tima.
Najmlađi od njih trojice, 21-godišnji, Umberto Poli imao je poruku za sve mlade osobe s dijabetesom, a imaju neki cilj u životu.
Važnost sporta za zdravlje
- Dijabetes nije veliki problem, radi se samo o još jednoj motivaciji da se napravi najbolje što se može - optimističan je bio Poli.
Među onima koje je tim posebno razveselio je i mlada 11-godišnja Petra Aušperger koja se bavi i bicikliranjem, uz igranje rukometa u Rukometnoj školi djevojčica Bjelovar.
- Mene dijabetes ne sprječava ni u čemu jednostavno zato što ne znam bez njega. Zbog toga ni nemam osjećaj da nešto gubim ili da su drugi u prednosti. No, super mi je vidjeti ove dečke kako mogu uspjeti odvoziti ovako duge rute. Mogu reći da su me posebno nadahnuli - rekla je ova djevojčica koju bolest ne zaustavlja ni kao srednjeg vanjskog, ni na biciklu.
Slično razmišlja i Lozano.
- Ako mi možemo odvoziti ovo, onda drugi ljudi s dijabetesom nemaju nikakvu izliku - smije se on i dodaje da je biciklizam izrazito težak sam po sebi, a kada se tomu doda dijabetes, napor je ogroman.
O velikom umoru i o tomu koliko je ovaj sport za dijabetičara težak ispričala je i Ana Marija Liberati, liječnica i zamjenica predsjednice Zagrebačkog dijabetičkog društva, udruge koja se već gotovo šest desetljeća bori za veću prepoznatljivost u društvu onih koji boluju od dijabetesa.
- Ovo je sport bez pauze na kojem se jako puno znoji, teži je od odlaska u teretanu ili pak, primjerice, tenisa, golfa ili dvoranskih sportova - pojasnila je o kakvom se naporu radi i dodala da se, uz snagu volje, ipak mogu ostvariti želje.
- Svakom je profesionalnom sportašu teško, a ovo je još jedna prepreka više. Biti ovako uspješan u biciklizmu može se samo uz veliku žrtvu, samokontrolu te pomno birane namirnice i obroke - rekla je Liberati.
Ona istovremeno naglašava koliko je sport važan za sve osobe s dijabetesom jer tjelesna je aktivnost osnova dobre regulacije metabolizma i razine šećera.
Samo pola bolesti otkriveno - Mnogi dijabetičari mogu živjeti kao da ni nisu bolesni, no potrebna im je disciplina i žrtva. Isto tako, važno je rano otkrivanje dijabetesa jer sve više ljudi obolijeva zbog lošijih životnih navika i prehrane pa udruge koje osvještavaju javnost tu preuzimaju središnju ulogu - smatra Liberati. Čak 50 posto dijabetičara ni ne zna da to jesu.
U Hrvatskoj je, govore podaci stručnjaka iz 2016. godine, šećerna bolest dijagnosticirana u preko 280 tisuća ljudi, a procjenjuje se da ih ukupno ima preko 450 tisuća. Od toga se 90 posto odnosi na dijabetes tipa 2. Ova bolest u Hrvatskoj je na petom mjestu među vodećim uzrocima smrti, a isto tako je i najčešći uzrok nastanka krvožilnih bolesti, bolesti bubrega, sljepoće i amputacije udova koji se javljaju kao posljedica loše regulacije bolesti. Kod dijabetesa vrijedi pravilo polovice - od ukupnog broja oboljelih tek pola je otkriveno. Od onih koji su otkriveni samo pola njih dobivaju skrb, a otprilike polovica tih postiže ciljeve liječenja. Na kraju, od tog broja tek pola njih žive život bez komplikacija. Nakon svih dijeljenja broj tih sretnika iznosi samo osam posto. Komplikacije umanjuju kvalitetu života oboljelih, a troškovi njihova liječenja u Hrvatskoj premašuju 4 milijarde kuna.
Upravo zbog toga je važno da se o dijabetesu govori. A još je važnije da se sportom utječe na njegovu prevenciju, kad govorimo o dijabetesu tipa 2, i na dobru regulaciju kod onih koji već imaju šećernu bolest. Najbolje to zna Nenad Šimunko, prvi čovjek s dijabetesom u svijetu koji je završio trostruki “Ironman” ultratriatlon prije šest godina.
- Dijagnosticiran mi je dijabetes već sa šest godina pa ga pamtim cijeli život, a posljednjih osam godina u kojima se bavim sportom beskrajno mi se poboljšalo zdravlje, i općenito se radi o najboljem periodu mog života. Primjerice, koristim manje inzulina, a otvorila su mi se vrata i na drugim područjima u životu. Sport, tjelovježba, a to ćete čuti od svakog liječnika, pomaže dijabetičarima. Pola sata vježbanja dnevno svi bi dijabetičari jednostavno morali moći izdvojiti - rekao je Šimunko koji je također došao dati podršku timu Novo Nordisk.
