Premda se tek vratio iz Bostona, s jedne daljinske utrke koju su on i brat mu Valent osvojili, već sutradan Martin Sinković trenirao je ranom zorom. Zar trostruki veslački olimpijski pobjednik mora biti budan u šest ujutro i izvan sezone? Zar netko tko je osvojio 22 medalje na najvećim svjetskim natjecanjima (od čega 16 zlata) ne zaslužuje više sna?
– Nama doista sada nije sezona, ali ja volim trenirati i spremam se za Silver Skiff, daljinsku regatu u Torinu. Nismo primorani na to, no obojica treniramo, a brat se sprema za polumaraton i maraton. Kada sam prije dva tjedna putovao u Ameriku, imao sam let ujutro pa sam u 5 i 30 sati morao krenuti u zračnu luku. No, ustao sam u četiri, trčao sam sat vremena. Trener Bralić rekao nam je da u ovom razdoblju radimo što nam odgovara. Ne volim se zapustiti, onda se loše osjećam. Baš kada ti se ne da, moraš najviše stisnuti, a nakon takvog treninga sam i najzadovoljniji. I svi se takvi treninzi naplate u onakvoj utrci iz olimpijskog finala o kojoj se sada govori. Onih posljednjih 200 metara rezultat su upravo ovakvih treninga koje smo odradili kada smo mislili da ne možemo.
Zlato za odnos prema treningu
Kako preokrenuti situaciju kada ona izgleda bezizgledno kao što je izgledala ona braće Sinković na polovini finalne olimpijske utrke.
– Nismo mi taj finale dobili u toj utrci. Mi smo ga dobili u finalu prvog Svjetskog kupa i u finalu Prvenstva Europe, u natjecanjima u kojima smo ostali bez medalje. Znali smo da nemamo nikakve izglede za medalju. Po utrkama prije znali smo da možemo ostvariti poziciju od četvrtog do šestog mjesta. Treće nikako. Ali rekli smo, idemo tu utrku odraditi što bolje možemo. A isti takav finiš imali smo u borbi za četvrto mjesto kao i onoj za olimpijsko zlato. Da nismo imali takav stav da idemo u svakoj utrci dati baš sve od sebe, sigurno ne bismo pobijedili u tom olimpijskom finalu.
Sa svojih 35 godina, Martin se već sada priprema za tranziciju, za prijelaz iz života vrhunskog sportaša u život nakon karijere. I zato je već sada pokrenuo posao.
– Firma je mlada i još ne mogu reći da smo sve postavili na noge. Zove se "Row Spiriti by Martin Sinković" a riječ je o proizvodima od zobi, to je zdrava hrana, kaše i keksi. Svjestan da ćemo za četiri godine, ne prije toga, završiti karijeru nakon Olimpijskih igara u Los Angelesu. Znam da ću morati nešto raditi, a nismo mi uspjeli zaraditi toliko novca za cijeli život. Ima jako puno poveznica u sportu i biznisu. Moraš imati ustrajnost. Baš kao i u sportu, tako je i s pokretanjem tvrtke. U početku jako puno radiš, a ne vidiš rezultate. Oni dođu tek poslije i dobro je da mi je to usađeno iz sporta.
Pokrenuti novi poslovni projekt znači izaći iz svoje zone komfora2, a Sinkovići su to tijekom svoje karijere često činili mijenjajući posade i discipline.
– Kada radiš istu stvar, jednostavno se uljuljaš i, htio-ne htio, dođe do nekog pada. Mi smo to htjeli izbjeći mijenjanjem disciplina. Tako je i s ovim poslom. Ja sam jako izašao iz zone komfora, ušao sam u nešto nesigurno, a puno sam novca u to uložio. Mogao sam ga uložiti u neku nekretninu. No, to me gura, znaš da si uložio i da moraš raditi da bi uspio.
A uslijedit će i nova promjena discipline.
– Sada ćemo ponovno u četverac. Nismo još ništa ni s kim dogovorili, ali vjerujemo da će tako biti. Dovoljno je reći četverac.
Bojim se završiti karijeru
Ima li išta za Sinkoviće nakon Los Angelesa, osim veteranskih godina na leđima?
– Ja bih volio veslati i nakon Los Angelesa, no ne razmišljam o tome jer ću za četiri godine imati 39 godina i svjestan sam da tijelo to dalje možda neće izdržati. Ja volim ovaj način života i jednostavno se bojim završetka karijere jer uživam u ovome i želim da potraje što dulje. Isto tako spreman sam prestati ako vidim da se neću više kandidirati za odličje. Nema smisla s postolja spasti na to da se jedva kvalificiraš. Uživam u stilu života vrhunskog sportaša i žao mi je što on mora prestati. Već razgovaram s nekim sportašima koji su to prošli. Svjestan sam da me čeka teško razdoblje, ali nisam svjestan kako to točno izgleda. Sigurno ću voditi neke borbe u glavi. Volio bih ja biti i u Brisbaneu, ali ne želim to pod svaku cijenu, da to bude samo da bih otišao.
Ako se na pola puta prema LA-u dogode nek mjesta deseta, bi li to značilo kraj karijere?
– Ovisi u kojem bi se kontekstu to dogodilo. Ako vidimo da se više ne možemo vratiti na medaljaške staze, onda je to moguće. Ako bi se dogodilo jedno deseto mjesto, a vidimo da je to moguće popraviti, ne bismo završavali karijeru. Sada kada uđemo u četverac, mogu reći da ćemo ga veslati 99 posto sljedeće godine. Nismo si zadali da moramo već sljedeće godine osvojiti medalju, ali to mora imati smisla. Moramo pokazati da tu ima prostora za napredak i da za godinu dvije možemo doći do odličja. Ali budemo li primjerice deseti i vidimo da najviše možemo biti peti, onda to više neće imati smisla.
Ovakvima kao braći treba država omogućiti bolje sportske mirovine. Pa i Modriću, ali ako Modriću na primjer ne treba neka se zahvali i odrekne. To samo kao primjer.