Sjećate li se Darka Butorovića (50), nekadašnjeg sjajnog, prodornog, ubojitog desnog braniča Hajduka i hrvatskog reprezentativca? Malo tko će se sjetiti da je Butorović u danima svojih nogometnih vrhunaca, 1996. godine, Hajdukov dres bio zamijenio – Portovim.
Igrao u Kijevu 1995.
– Porto me dugo bio pratio, još od Hajdukovih utakmica u Ligi prvaka s Benficom. Transfer je ostvaren nedugo nakon prijateljske utakmice Hajduk – Porto na Poljudu, a posrednik je bio tada vrlo moćni menadžer Jose Vega. Molim vas, probajte se sjetiti koliko je Hajdukovih igrača izravno iz Hajduka bilo prodano u redove tako velikoga kluba, bivšega europskog prvaka. Naravno da je za mene to bilo golemo priznanje – priča Butorović i nastavlja:
– Porto me bio kupio kao zamjenu za Carlosa Secretaria koji je bio prodan u Real, a za poziciju u momčadi borio sam se sa Sérgiom Conceiçãom. Trener nam je bio Antonio Oliveira, a momčad je bila puna zvijezda; Vitor Baia, Jorge Costa, Conceição, Drulović, Doriva, Zahovič, Jardel... Moj problem u Portu nastao je kad sam se bio ozlijedio, a Conceição ugrabio poziciju. Kada je postalo jasno da neću puno nastupati, poslali su me na posudbu u nizozemski Vitesse, potom jednu sezonu i u portugalski Farense.
Ipak, bili ste trofejni Portov igrač?
– Najprije sam bio dvaput prvak s Hajdukom, imam dva Kupa i dva Superkupa, nastupao sam u Ligi prvaka i u njoj postigao pogodak Anderlechtu po kojemu me najviše pamte. Dvaput sam bio prvak i s Portom, te i za njega nastupao u Ligi prvaka. Nikada neću zaboraviti slavlja kada smo postajali prvaci. Vozili smo se gradom u autobusu bez krova, cijeli grad bio je na ulicama, mi igrači obojili smo kosu u plavo. Svi smo dobili medalje za naslov prvaka i male replike šampionskih pehara.
Što osobito pamtite iz portugalskih dana?
– Pamtim divovskog brazilskog centarfora Jardela, igrača koji je postizao i po pedeset pogodaka po sezoni. Onako visok, krakat, bio je dominantan pokraj omalenih Portugalaca i zaista je imao nevjerojatan osjećaj za gol. Pa i na moje centaršuteve zabio je poneki gol – smije se popularni Kike i nastavlja:
– Kako sam bio u Porto došao iz Hajduka, a zna se kakav je odnos Hajduka i Dinama, bilo mi je u Portugalu neobično vidjeti izmiješane navijače Porta i Benfice na tribinama. Jedan s kapom Porta, drugi s kapom Benfice i sjede mirno jedan do drugoga. Zamislite da netko s Dinamovom kapom dođe na derbi u Split i sjedne na zapadnu tribinu...
Bili ste i reprezentativac u tri navrata. Je li ih trebalo biti i više?
– Debitirao sam za Hrvatsku 1995. godine protiv Ukrajine u Kijevu ušavši u igru umjesto Zvone Bobana. Kasnije sam, 1997. godine, imao još dva nastupa na Kirin kupu u Japanu. Ćiro Blažević je nakon toga puno puta izjavio da je u meni napokon našao rješenje za desnoga beka, a poslije kod njega više nikada nisam igrao. Mnogo puta bio sam pozivan, ali bih uvijek bio ostao na klupi. Naravno da mi je bilo krivo zbog toga – ističe Butorović.
Neko vrijeme bio je šef škole nogometa u prvoligaškim danima RNK Split.
– Bilo je to u doba velikoga nogometnog dužnosnika Žužula, kod kojega dvije godine nisam bio primio plaću. U to vrijeme bio sam u RNK Split iz Imotskog doveo Antu Rebića i Kristijana Jakića, dva puta bili smo prvaci, jednom smo osvojili Kup...
Je li vas Hajduk ikada zvao?
– Ma nije, i zaista ne razumijem tu politiku. Kao, veterani nisu više poželjni u klubu, što nema nikakve veze s poslom. Ja iza sebe imam neke rezultate, nešto sam postigao u struci, ali ne pada mi na pamet nekoga zivkati i nuditi se, to mi je ispod časti. Netko prepozna vaš rad ili ne prepozna. Danas više nisam u nogometu. Bavim se turizmom, imamo obiteljski restoran u Milni na Braču.
Vrsaljko jedini pravi desni bek
Hrvatska reprezentacija danas je deficitarna na vašoj nekadašnjoj poziciji desnoga braniča. Je li Juranović trajno rješenje?
– Bez pretjerivanja, ta pozicija jedna je od najzahtjevnijih. Nije lako stvoriti i pronaći klasnoga desnog braniča. Juranović? Braniču prioritet mora biti obrana, a njemu se u Turskoj dogodila nedopustiva pogreška, da ga lopta preleti, da ga suparnički igrač pretrči i postigne pogodak. No, ne bih ga toliko krivio, tom momku ta pozicija nije prirodna, nije oduvijek na njoj igrao. Kao što nije bila ni Dariju Srni, koji me bio naslijedio u Hajduku, a prije toga bio je vezni igrač. Jedini pravi desni branič koji je igrao za reprezentaciju bio je Šime Vrsaljko. Naravno, i Butorović – zaključio je uz smijeh legendarni Kike, igrač sa 148 nastupa za bijele.
Dvaput smo bili prvaci, jednom osvojili kup? Čega, koga? Dalmacije?