Preminuo je jedan od najboljih hrvatskih tenisača svih vremena Boro Jovanović, potvrđeno je Večernjem listu. Preminuo je u 85. godini, nakon što je ostavio neizbrisiv trag u hrvatskom, ali i u svjetskom tenisu. Prošle godine dobio je Nagradu za životno djelo u tenisu Hrvatskog teniskog saveza, kao priznanje za golem doprinos sportu i za rezultate koje je ostvario.
S legendarnim Nikolom Pilićem bio je finalist Wimbledona u paru 1962., a u dva navrata bio je proglašen za najboljeg sportaša Jugoslavije u tradicionalnom izboru SN-a. Osvojio je zlatnu medalju na Mediteranskim igrama u paru s Pilićem, te broncu pojedinačno, a u profesionalnoj karijeri imao je nekoliko zapaženih rezultata na nekim od najvećih turnira koji se danas mogu usporediti s natjecanjima iz današnje ATP-ove serije Masters 1000.
GALERIJA Preminuo je legendarni Boro Jovanović
Rođen je u Zagrebu 21. listopada 1939., a nakon završetka igračke karijere 1974. bio je i teniski trener. Međunarodni teniski savez (ITF) dodijelio mu je priznanje za poseban doprinos Davis Cupu 2016. godine.
– Rođeni sam Zagrepčanin. Majka mi je, istina, bila iz Sarajeva, a otac iz Sremske Mitrovice, no njega su ubili početkom Drugog svjetskog rata kad sam imao godinu i pol dana, tako da ga se i ne sjećam. On je tu u dvorištu navodno skrivao neke ljude povezane s partizanima, netko ga je od susjeda cinkao, pa su ga odveli i ubili. Svašta sam proživio, dobro da sam ostao normalan – rekao je jednom prigodom za Večernji list.
VEZANI ČLANCI:
– Pa, general Dušan Korać, tadašnji predsjednik TSJ-a (bio je predsjednik TSJ-a od 1967. do 1977., a prije toga i predsjednik HTS-a od 1960. do 1967., op. a.) mi se najviše zamjerio u Beogradu. Stalno su predsjednici bili generali, iako nisu imali blage veze o tenisu. Zbog njega sam 1974. i završio karijeru iako sam planirao još koju godinu igrati. Mi smo te godine igrali u Donjecku sa SSSR-om i molio sam da me izostave jer su imali Pilića i Franulovića, a ja nisam bio u formi jer mjesec dana nisam ni igrao ni trenirao. No oni su mi zaprijetili da će me kazniti, pa sam ipak otišao. I dogodilo se da se Franulović ozlijedio na treningu, pa nije bilo drugog igrača osim mene – rekao je Boro pa nastavio:
– I sad sam onakav, kakav sam bio, morao igrati, pa sam od svega napravio sprdačinu. Izgubili smo taj meč od SSSR-a, za njih je igrao Metreveli i ne znam tko još, a kad smo se vratili, morao sam na disciplinski sud u Beogradu. Optužili su me da se nisam dovoljno trsio za reprezentaciju i još su mi prišili da sam bio “protiv bratskog sovjetskog naroda”, takva je formulacija bila. Odrezali su mi šest mjeseci zabrane igranja u inozemstvu, a ja sam, kako sam imao 35 godina, zbog te kazne i cijelog tog cirkusa s generalima i Beogradom odlučio završiti karijeru – prisjetio je tada Jovanović.
Datum posljednjeg ispraćaja legendarnog tenisača bit će objavljen naknadno.
Bio je vlasnik jednog od prvih kafića današnjeg tipa, Matchball u ulici Kršnjavoga kod Građ. fakulteta. Mi smo govorili : idemo kod Jovanovića. Počivao u miru.