Tamo u studenom 2008. godine nazdravljalo se pjenušcem, završeno je Hajdukovo preoblikovanje, bijeli su postali sportsko dioničko društvo. Tim činom Hajduk je praktički spašen od stečaja jer mučili su ga brojni dugovi iz prošlosti. Preoblikovanjem odnosno privatizacijom većinski vlasnik Hajduka postao je Grad Split jer je dug državi pretvoren u dionice i predan lokalnoj samoupravi.
– Ovo je povijesna odluka kojom se Hajduk iz udruge građana pretvorio u dioničko društvo i nadamo se da će u ovome obliku ubuduće ostvarivati bolje rezultate i bolje poslovati – kazao je tada prvi predsjednik Skupštine dioničara (tu funkciju obavlja i sada) Vinko Radovani.
Rekordna odšteta
Mali i veliki dioničari jurišali su sa svih strana, Jako Andabak uplatio je 14 milijuna kuna dionica (svaka je stajala 500 kuna), Ivan Rimac i Luka Miličić uložili su Hajduk po 10 milijuna kuna, Željko Kerum i cijela svita poduzetnika po 5 milijuna kuna. Mali dioničari već su tada planirali kupiti velik broj dionica, ali na kraju su se ta silna ulaganja od po 500 kuna pretvorila u 1-2 posto vlasničkog udjela.
– Ovo je prvi korak prema konačnom cilju Zakona o sportu, a to je privatizacija kluba – govorili su tada političari.
Hajduk je dobio injekciju od 82 milijuna kuna svježeg kapitala, bio je očišćen od dugova, sredstva za sudske sporove bila su rezervirana. Činilo se da dolaze svjetliji dani za bijele, ali sve je to bilo kratka daha. Počelo se trošiti šakom i kapom, igrači su dobili ugovore i do 500 tisuća eura... Hajduk je od Rijeke kupio braću Anasa i Ahmada Sharbinija i platio odštetu veću od 20 milijuna kuna, što je rekord svih vremena u Hrvatskoj.
Šest godina nakon tog preoblikovanja Hajduk je u teškoj financijskoj situaciji, pjenušac se otvara kada se redovito isplati plaća, a vlada veliko zadovoljstvo trećim mjestom jer se Dinamo i Rijeka ionako ne mogu ugroziti. Nije to scena koja je zamišljana 2008. godine. Ali ni ovaj odnos snaga u vodstvu Hajduka nije zamišljan ovako, osnovni plan bio je ulazak privatnog novca, a Grad Split trebao je imati kontrolni paket dionica.
U međuvremenu se pojavila i udruga Naš Hajduk, koja je od Grada dobila pravo na izbor Nadzornog odbora. Više nema priča o prodaji jednom vlasniku, navijači će pokušati iznaći način kupnje dionica. Svi pričaju o modelu "narodnog, samoodrživog kluba", ali još nije stigla potvrda da sve to štima.
Slabi gospodari
Vrijeme će pokazati što će biti s Hajdukom, trenutačna situacija ne kazuje da će budućnost biti blistava. Ali, za razliku od Dinama, Hajduk je morao ići u preoblikovanje jer bi u suprotnom otišao u stečaj.
To je bio jedini put spasa kluba, a s vremenom je taj proces preoblikovanja ili privatizacije otišao u krivom smjeru. Ponajviše zbog slabih gospodara...
>> Najizglednije je da će klub preuzeti imućni članovi na čelu sa Zdravkom Mamićem
jedini spas za naše klubove je privatizacija gdje bi gradovi zadržali 25% + 1 dionicu, a novi dioničari donijeli svjež novac i preuzeli odgovornost za klub jer sve drugo vodi klubove u propast pa i ovo gdje navijačke skupine upravljaju klubom. iako to na prvu zvuči simpatično i utopistički, rezultat na kraju ispadne porazan. od kada je "naš hajduk" preuzeo značajnu ulogu u klubu, hajduk nije osvojio ništa! kad su došli ameri koji su htjeli uložiti desetke milijuna EUR u hajduk, potjerani su i sad klub skoro nema za plaće i režije. to jednostavno više tako ne ide, kapitalizam ima svoja EU pravila i neke stvari moraju se konačno riješiti kako treba!