Nazvao sam Ivana Pudara za malo nogometnih 'ćakula', kako bi rekli u njegovu Splitu. Legendarni vratar Hajduka spremno je prihvatio poziv. Počeli smo zadnjim derbijem na Maksimiru između Dinama i Hajduka.
– Baš i nisam zadovoljan viđenim. Ne mogu razumjeti ono što se događa u Dinamu. Posebice u veznom redu, u kojem igrači poput Baturine, Ademija, Stojkovića ili Sučića nisu bili u stanju povezati igru. Što se tiče napada, Kanga nije dolazio u posebne situacije. Dinamo je bio zbunjen, kao da je izgubio povjerenje u sebe i u igru. A što se događa, to oni i između sebe moraju riješiti. Pogoci su padali iz katastrofalnih pogrešaka, prvi, drugi i treći. Dinamo povede nakon što Rakitić ne iziđe na igrača, kasnije Pukštas kod drugog pogotka nije izišao opet na strijelca. Derbi nije zračio nogometom. Sve je to bilo nepovezano, s puno taktičkih, a pogotovo tehničkih pogrešaka – počeo je Ivan Pudar.
Što je, dakle, najveći Dinamov problem?
– Najgora je stvar napasti Cannavara ili Gattusa. Ako baš moramo, treba napasti ljude koji su ih doveli smatramo li da to nisu dovoljno kvalitetni treneri. Oni koji su ih doveli, trebali bi imati neke vještine u procjeni. Hajduk nema tri-četiri igračke legende u klubu koje bi kazale tko što može. U Dinamu je to Velimir Zajec, jedini koji je tamo igrao nogomet. Puno je promašenih investicija u oba kluba, a strašno puno su plaćene.
Sada već imamo dovoljno velik uzorak za procjenu je li Cannavaro dobar izbor za Dinamo?
– Dobar trener odmah prepoznaje probleme. No oba trenera nemaju kvalitetu stvaranja igre. Mi smo drugi na svijetu i žalosno je da dovodimo strane trenere i igrače. Rekao bih da imamo još ovu i eventualno sljedeću sezonu, nakon toga možemo zaboraviti naš nogomet. Stvarali smo igrače i imamo rezultate na svjetskoj razini, a dovodimo polukvalitetu. Tako podcjenjujemo naše igrače. U ovakvim okolnostima možemo očekivati i krah reprezentacije.
Sve su glasnije teze o tome kako zapravo opet sve lošije tretiramo naše trenere.
– Pogledajte koliko samo u inozemstvu imamo naših trenera srednjih godina. Da vam se zavrti u glavi. Kod nas ne valjaju.
Zašto?
– Zato što možda ne kimaju glavom, zato što od njih traže da igra ovaj ili onaj igrač. Jednom je to slikovito kazao Luka Bonačić. Konobari, mesari i oni što peku janjce upravljaju nogometom.
A zašto se stvari ne mijenjaju?
– Znam da funkcioniramo na slobodnom tržištu. No nogometni savez mora zaštititi naš proizvod. Napraviti mehanizme i kazati, primjerice, da mogu maksimalno igrati tri stranca u jednoj utakmici. Kod nas je to sve zbrda-zdola i svi kukaju. Nisi valjda od rođaka ili prijatelja doveo maloga da ti sjedi na klupi ili trenira s Hajdukom i Dinamom. Vrh klubova napravio je velike pogreške. Hvale naše trenere Kovačevića ili Šafarića, a dovodimo strane trenere...
U Hajduku najviše nade polažu u Gattusa i Livaju?
– Gattuso ima dosta taktičkih pogrešaka. No on je svaki dan s njima i drukčije vidi. Problem je u igri Hajduka to što svaki igrač koji ima loptu, samo gleda gdje je Marko Livaja. Automatski nemaš igru, nema te nigdje i svatko gubi svoj određeni potencijal. Livaja je najbolji igrač lige, no iznenadio me jednom drugom stvari. Svi su govorili o tome hoće li imati probleme u vladanju. No oduševio me što u svakoj situaciji gleda je li mu neki suigrač u boljoj poziciji. Dakle, nije sebičan, kakvi najčešće napadači znaju biti. Jedino što me malo razočarao jest što se nije vratio u reprezentaciju kada je dobio priliku. Jer, stvarno ga je gušt gledati.
Kako stvari stoje, Dinamo više nije glavni favorit za naslov prvaka?
– Naravno, nije. Glavni favorit po zadnjim izvedbama i formi je Rijeka. No Hajduk je isto tu, bez obzira na to što nema kontinuitet igara. Teško je kazati što će se događati. Teško će Dinamo, s ovim momčadskim karakterom i igrom, promijeniti omjere. Očito je nezadovoljstvo kod svakog igrača, posebice kada ga trener mijenja. Nešto se događa s tom momčadi, u kojoj ne postoji hijerarhija. Svatko svoju politiku vodi.
Što to Rijeka ima?
– Radomir Đalović napravio je najvažniju stvar. Svojoj je momčadi dao pravi duh. Najvažnije je kada nekoga ne kočite, kada mu date slobodu. Kod Cannavara i Gattusa toga nema. Oni se drže pozicija i postulata, i tako mora biti. Gattuso s igračem više vadi Šegu, umjesto da ga ostavi jer je hitar i jak jedan na jedan. Uz samopouzdanje koje je imao, mogao je sam dobiti Dinamo. Ako trener kod drugog isključenja nije vidio da malo mora zarotirati momčad, onda je to problem. S dva igrača više mogli su pobijediti Dinamo. Oni imaju stav kao da su zadovoljni remijem, a imali su sve.
U Dinamu i Hajduku nisu računali na ovaj Đalovićev poučak u zadnja dva tjedna.
– Đalović je shvatio što igračima treba. Tako se i postavio. Momčad je dobra kada su svi sretni. On im je to omogućio. Velika većina trenera su kukavice i boje se igrati.
No Đalović je pokazao i vještinu menadžiranja, koja je katkada važnija i od samog nogometnog znanja?
– Onome tko je igrao nogomet, lakše je prepoznati što momčadi treba. Đalović je u ovu priču ušao kao da je i on sam igrač. On je 12. igrač momčadi uz aut-liniju.
Koliko je Rakitić donio ovoj momčadi Hajduka?
– Svi smo mi ljudi kojima prolaze dani i starimo. Bespredmetno je govoriti o njegovoj kvaliteti. No zadnjih nekoliko kola nije na onoj razini koju smo očekivali.
Gattuso je donio disciplinu u Hajduku, Livaja već dugo nije bio toliko fit. Nije da nemaju igru, a i šanse da osvoje titulu su tu negdje jednake kao Rijeka... Dinamo je valjda doveo Cannavara radi provizija, a onda da proba nešto složiti jer domaći trener s toliko stranaca ne može primjenjivati metode koje inače pale. Zamislite da dođe Sopić uvoditi neku disciplinu, ne bi imao s kim igrati, kao što Bjelica nije imao. A vidi se da Cannavaro nije dobar trener, stalno isto tupi na presicama, vjerojatno i na treningu, a igra sve lošija, veznog reda ko da nema, obrana šuplja isto ko i prije. Utakmice loše vodi, izmjene nisu pravovremene i dobre, nema reakcije, jedino što s njim ima više crvenih kartona. Uglavnom, jako dobro se uklopio u katastrofu koju je napravila ova uprava.