Kada je za hrvatsku ekspediciju sve izgledalo pomalo tmurno jer je četvero legitimnih kandidata ostalo bez medalja (a u Manchester se došlo po rekordan broj odličja), posljednji dan Svjetskog prvenstva u te-kvon-dou stvar su izvukli neki novi klinci.
Nakon Doris Pole (više od 73 kg) nekoliko dana ranije, na medaljaškom postolju pojavilo se dvoje 20-godišnjaka – Ivan Šapina (87 kg) i Bruna Vuletić (62 kg).
Rekord u medaljama
Za neke pomalo neočekivano, no za one koji su u njih vjerovali baš i ne, treću i četvrtu medalju za Hrvatsku osvojilo je dvoje sportaša koji su na to natjecanje došli stjecati iskustvo. A možda su baš zato i uspjeli što nisu bili opterećeni.
Za razliku od europskih prvaka Tonija Kanaeta i Lovre Brečića te vrlo ozbiljnih olimpijskih kandidatkinja Mateje Jelić i Nikite Glasnović koji su u Manchester došli kao nositelji kvalitete, koju ovaj put nisu kapitalizirali.
Kada se već zabrinjavajućim činilo to što su svi spomenuti članovi splitskog Marjana, našeg uvjerljivo najvećeg i najboljeg kluba, stvar je za Splićane spasila Bruna Vuletić za koju su se neki pitali kako je dobila prednost ispred nekih drugih kvalitetnih predstavnica. No, izbornik Toni Tomas vjeruje Bruni i to se povjerenje pokazalo potpuno opravdanim.
Baš kao što se opravdanim pokazao i izbornikov potez seljenja Doris Pole u tešku kategoriju, pa se na kraju dogodilo da su dvije hrvatske medalje osvojene u susjednim kategorijama jer ni Bruna Vuletić nije nastupala u svojoj kategoriji.
U oba slučaja prednost je dana olimpijskim kandidatkinjama Ivi Radoš (73 kg) i Nikiti Glasnović (57 kg) iz skupine od šestero odabranih među kojima se tražilo i do pet olimpijskih putnika.
Slijedom loših rezultata na SP-u, a ono je donosilo jako puno bodova, sada su realnost tri predstavnice u Tokiju (Tomić, Glasnović, Jelić), a hrvatskog predstavnika na popisu sudionika Olimpijskih igara teško je očekivati. Doduše, do kraja sezone održat će se još tri Grand-prix turnira, finalni Grand-prix te turnir u Bariju koji će biti zamjena za Europsko prvenstvo, a donosit će olimpijske bodove.
Osim toga, sljedeće godine održat će se i europski kvalifikacijski turnir pa se želja da se i u broju olimpijskih viza dođe do rekorda (četiri) ipak čini ostvarivom.
Zanimljivo je da je za čak troje hrvatskih osvajača medalja prekasno da se uključe u utrku za olimpijske bodove koji se osvajaju cijeli olimpijski ciklus, dok je konstantna Kristina Tomić (49 kg) s tri uzastopne medalje na velikim natjecanjima prilično učvrstila svoju poziciju.
Dakle, koliko god možemo reći da olimpijska misija u Manchesteru nije uspjela, uspjela je ona rekorderska. Jer, srušen je dosadašnji rekord od tri medalje na jednom SP-u. Jest da su sve četiri medalje brončane, no govorimo o broju medalja, a ne o njihovu sjaju. Uostalom, po broju medalja su ispred Hrvatske samo velesile Južna Koreja (7) i Kina (7) te najugodnije iznenađenje SP-a Brazil (5).
Dojam je da vrijede puno više
Doduše, čelni ljudi Hrvatskog taekwondo saveza ni s rekordne četiri medalje nisu zadovoljni. Naime, stekli smo dojam da vjeruju da hrvatska reprezentacija vrijedi puno više. No, što da onda kažu susjedi Srbi koji su 2017. imali dvije svjetske prvakinje, a sada se iz Manchestera vraćaju bez ijednog odličja. Još neke europske sile ostale su razočarane.
Recimo, Španjolci nemaju ni jednu medalju u ženskoj konkurenciji, a Turci ni jednu svjetsku medalju u muškoj konkurenciji. I zato, bravo Hrvatska za ove četiri medalje, baš kao i za sve 24 osvojene na ukupno 14 svjetskih prvenstava na koliko smo dosad sudjelovali.
>> Kako je Doris Pole doživjela incident u Manchesteru pogledajte u videu na vrhu teksta
