BRAZIL
Ne znam odakle bih počeo. Ne sjećam se kada je Brazil imao boljeg vratara od Dide. Bez obzira na to što je u posljednje vrijeme napravio nekoliko velikih pogrešaka, njegovo iskustvo i znanje donose mir. U posljednjoj liniji dva su stopera, Lucio i Roque Junior. To su vrhunski srednji braniči koji malo griješe. Na dva boka Parreira ima četiri konkurenta. Ne znam hoće li veterani Cafu i Roberto Carlos izdržati pritisak pred mlađim Cicinhom i Silvinhom. Iako više cijenim umjetnike od radnika, Emerson je jedan od ključnih igrača te momčadi. Izvrsno pokriva prostor, puno pretrči, zna biti i opasan iz drugog plana, moderan je zadnji vezni igrač koji omogućuje puno više sigurnosti u igri.
A onda dolazimo do najboljeg dijela kojeg svjetski nogomet danas ima. Kaka desno, igrač koji sve zna, koji se strašno puno kreće, voli uputiti udarac izvana. Ze Roberto, također odličan tehničar, obavi puno posla, a ispred dvojice napadača operira najbolji nogometaš današnjice Ronaldinho. Sve zna, sve može učiniti u igri, za njega još nije pronađen "protuotrov". U vrhu napada očekujem Adriana i Ronaldinha, igrače koji imaju sve: snagu, eksplozivnost, razoran uadarac... Ronaldo je nešto tehnički potkovaniji. Jednostavno, najbolje od najboljeg.
JAPAN
To je momčad koju svi najmanje poznajemo, koju krasi fanatičan žar za igrom. Japanci se uzdaju u motoriku i brzinu, a uza sve veću discipliniranost u igri postaju iznimno neugodni. Na klupi Japana sjedit će Brazilac Zico, što će tu momčad samo dodatno ojačati.
Igrao sam protiv Japana utakmicu na SP-u i, bit ću iskren, to mi je bila jedna od najtežih utakmica u karijeri. Japanci puno trče, imate osjećaj da ste stalno u osinjaku i ne znate gdje će vas i kada piknuti. Igraju moderan nogomet, s brzom predajom lopte, s puno igre pojedinih igrača bez lopte, što ih lakše dovodi u prilike za pogotke. Sve im se u igri još vrti oko Nakate, iako Nakamura polako postaje njihov stožerni igrač. Opasan je kad izvodi slobodne udarce, a čvrstoću u duelima samo će još pojačati igrajući za glasgowski Celtic. Najveći nedostatak im je mali rast, pa igra s glavom gotovo da i ne postoji. U svakom slučaju, to je neugodna i nepredvidljiva momčad. Hidetoshi Nakata, unatoč godinama, još dominira autoritetom.
AUSTRALIJA
Kad mi spomenete Australiju odmah se sjetim Marka Viduke, s kojim sam igrao u Maksimiru i kod kojeg sam vidio puno veće kapacitete od onih koji su tada bili dostatni da bi se igralo u HNL-u. U međuvremenu, Viduka je napravio veliku karijeru, a sretan sam i zbog toga što je uspio s Australijom pronaći put do SP-a.
Australija je reprezentacija koja će u Njemačkoj imati veliki apetit, svi će u zemlji klokana očekivati da momčad Guusa Hiddinka ide dalje. I kad sad gledam tu momčad, najviše strahujem od trenera Hiddinka. Momčad igra u rasporedu 4-4-2, vratar Scwarzer brani u Engleskoj, ima iskustva, zadnja i srednja linija su vrlo pokretljive, po igri najsličnije engleskima. U srednjem redu je Cahill vrlo važan igrač, solidan je i Bresciano. Najopasniji dio momčadi je napadački dvojac Kewell - Viduka. Liverpoolov nogometaš može igrati i u sredini, pomaknuti se lijevo, voli se izvlačiti na stranu. Viduka je egzekutor kojeg se ni na trenutak ne smije ostaviti samog.
HRVATSKA
Do Svjetskog nogometnog prvenstva Hrvatska je stigla igrajući u istom rasporedu 3-4-1-2, nije bilo previše izmjena, ovisili smo uglavnom o dvojici igrača - Srni i Prši. Kada nam nije išlo u igri, kada smo u srednjem redu bili inferiorni, puno smo toga rješavali igrom iz prekida. I u tome je glavnu ulogu odigrao spomenuti dvojac.
Što možemo očekivati od kockastih u Njemačkoj?
U dvoboju protiv Argentine vidjeli smo koliko nam nedostaje Robert Kovač, njegova sigurnost kao posljednjeg čovjeka je iznimno bitna za igru naše momčadi. Nedostajao je i Šimunić i kada se taj dvojac vrati u igru bit ćemo puno sigurniji. No, u Baselu smo pokazali da znamo igrati, Modrić je za mene bio ugodno iznenađenje i u ovoj je utakmici pokazao da izbornik Kranjčar na njega može računati. No, ne vjerujem da će Cico nešto mijenjati, i dalje ćemo se oslanjati na igru po boku, gdje Babić mora davati još više, a Srna će sigurno biti dobar. Bude li Klasnić igrao kao u Baselu protiv Argentine i kao što igra za Werder, uz raspoloženog Olića i Pršu kao stožernog igrača, Hrvatska bi morala proći skupinu.
