Jedan od najboljih napadača u 21 stoljeću Thierry Henry rekao je zbogom nogometu. Odsvirao je kraj u 37., nakon 917 utakmica i 411 pogodaka, nakon 21 trofeja (uključujući naslov svjetskog i europskog prvaka, osvajača Kupa konfederacija i Lige prvaka te tri naslova u Premiershipu i dva u Primeri) i uz golgeterske rekorde Arsenala (228) i francuske reprezentacije (51 gol).
Vidjelo se da će biti klasa
A na samom početku karijere u Monacu "čvrge mu je dijelio" jedan hrvatski nogometaš.
– Velika mi je čast da sam dijelio svlačionicu s takvom klasom – kazao je odmah na početku razgovora jedan od najboljih napadača u povijesti Osijeka.
Robert Špehar je u Kneževinu stigao u ljeto 1997. sa statusom kralja strijelaca belgijske lige. Sezonu prije, 1996./97., u dresu Club Bruggea zabio je 26 golova, samo su trojica nogometaša u sljedećih 19 sezona u Pro ligi uspjela zabiti više. Nova sezona naveliko je već trajala kada je Špehar završio u Monacu, u društvu još četvorice sjajnih napadača i odlične generacije u kojoj su bili Fabien Barthez, Willy Sagnol, Ludovic Giuly... Ta je momčad u sljedeće dvije sezone osvojila francuski Superkup, igrala polufinale Lige prvaka u kojem ih je zaustavio Juventus (Špehar je bio strijelac u domaćoj pobjedi protiv bianconera 15. travnja 1998.), osvajala 3. i 4. mjesto u prvenstvu...
– U Monacu su nakon četiri utakmice procijenili kako sezonu neće moći izgurati s dvojicom mladih napadača, Henryjem i Trézéguetom, koji su tada imali po 19 godina i nešto starijim Victorom Ikpebom pa su zato kupili mene i Japheta N'Dorama iz Nantesa koji je sezonu prije bio najbolji strijelac francuske lige – prisjeća se Špehar.
Dvojica Monacovih mladih lavova na prvu su loptu impresionirali Hrvata.
– Odmah sam vidio da će postati igrači svjetske klase. Trezeguet je bio drugačiji tip napadača, jedan od onih koji su u kaznenom prostoru čekali šansu za gol, ali Henry je bio poseban. Imao je sve! Brzinu, eksplozivnost, tehniku, realizaciju...
Imao je i ambiciju pobjednika. Špehar se prisjetio i detalja s jednog treninga u vrijeme dok Henry nije bio prva opcija tadašnjeg trenera Jeana Tigane u napadu.
Osebujan, ali pun respekta
– Vukao se nevoljko na treningu dok ga Tigana nije upitao: – Što je s tobom? – Boli me guzica – odgovorio mu je Henry. Tigana je bio u šoku, a Henry je nastavio: – Boli me guzica od sjedenja na klupi – prepričava Špehar kroz smijeh.
Detalj s treninga ne znači da je Henry bio umišljena zvijezda, naprotiv.
– Bio je simpatičan i uvijek pristojan. Osebujan dečko, ali poštovao je svakog. Imao je onu nogometnu prepotenciju, nogometnu drskost, a to je odlika velikih svjetskih igrača – kaže Špehar.
Posljednji put su se vidjeli prije desetak godina na Cipru, Špehar je nosio dres Omonije, a Henry je s reprezentacijom igrao kvalifikacije za SP 2006.
– Našli smo se Henry, Barthez i ja na piću i pretresali dane u Monacu. Odličan je momak, a to je uvijek tako, što je veći nogometaš, to je jednostavniji čovjek.
Špehar je danas trener. Zatvorio je krug, nakon nogometne karijere i predsjednikovanja Osijekom vidi budućnost na klupi. Završio je trenersku školu, a prvi posao na klupi bio mu je u niželigašu Višnjevcu, koji je uspio ne samo spasiti od ispadanja već i s njime izboriti viši rang, 3. HNL. Odlučio je odstupiti nakon sezone i pol.
– Apetiti su mi veći od treće lige. Volio bih se okušati u jačem rangu, zašto ne i u Prvoj HNL. Bit ću strpljiv i čekati priliku. Osjećam se dobro na terenu, na treningu i na klupi – otkrio je Špehar.
Tko zna, možda će u budućnosti biti u prilici voditi momčad protiv svoga nekadašnjeg suigrača iz Monaca, jer Thierry Henry je otkrio svoje planove po nogometnom umirovljenju. Želi postati trenerom.
Ušao sam s Robertom u malu svlačionicu na pomočnom igralištu na vrh brda, Henry je imao jednu nogu u kanti s ledom ili vodom dečko se tad kulturno prvi digao pružio ruku da pozdravi, malo poslije je Robert prokomentirao vidiš taj dečko će biti vrhunska klasa, eto Robert je več onda prepoznao njegov potencijal