Ako je 1970. jedna od najvažnijih godina u Dinamovoj povijesti, onda su za to dva razloga. Najprije, rodio se Igor Cvitanović, a s njim i više od 300 pogodaka za plave, rekord koji neće tako brzo biti srušen. No, ono po čemu, primjerice, Mirko Barišić pamti 1970. godinu jest posljednja Dinamova europska proljetna utakmica.
Barišić je tada, kao dopredsjednik kluba, bio u Gelsenkirchenu, gdje je Dinamo u četvrtfinalu tadašnjeg Kupa pobjednika kupova poražen od Schalkea 0:1. Plavi su kapitulaciju potpisali i u prvoj utakmici u Zagrebu, bilo je 1:3. Za Dinamo su nastupili: Dautbegović, Cvek (Vabec), Gračanin, Belin, Ramljak, Miljković, Čerček, Novak, Pirić, Gucmirtl, Rora.
Vodio ih je Ivica Horvat, a predsjednik kluba bio je Drago Božić. Njegov zamjenik, tada 34-godišnji Barišić, nije ni slutio da će gotovo 40 godina morati čekati novu proljetnu europsku priliku, kao što nije slutio da u Bjelovaru raste dječačić koji će mu u jeseni života omogućiti da postane najveći Dinamov predsjednik. Zdravko Mamić tada je imao 11 godina...
Dinamovu 1970. godinu obilježio je i jedan tužan događaj. U srpnju je umro prvi Dinamov počasni predsjednik Većeslav Holjevac. A osim što je igrao u četvrtfinalu Kupa pobjednika kupova, Dinamu se nije mnogo toga lijepoga dogodilo. U prvenstvu Jugoslavije bio je tek šesti. U polufinalu Kupa maršala Tita Dinamo je ispao od ljubljanske Olimpije, a na jesen je ispao u 3. kolu Kupa sajamskih gradova od Twentea.
Nogometnu 1970. u svijetu obilježio je Pele vodeći Brazil do svjetskoga naslova u Meksiku, dok su Europom vladali Englezi. Kup sajamskih gradova osvojio je Arsenal, a Kup pobjednika kupova Manchester City. Feyenoord je, pak, bio prvi nizozemski klub s naslovom europskog prvaka. Ajax i Anderlecht te su godine bili blizu vrhu i malo je nedostajalo da se sastanu u finalu Kupa sajamskih gradova. Anderlecht je u polufinalu izbacio milanski Inter, a Ajax je ispao od Arsenala.
