Zadnjih tjedana Roko Šimić proživljava najljepše dane u životu. Jer, kako sam kaže, nema ništa ljepše za napadača nego kad igra u sjajnoj golgeterskoj formi.
Trinaest pogodaka u 15 utakmica više su nego jasan odraz njegove igračke eksplozije. A nakon tri pogotka u zadnjoj utakmici mlade reprezentacije protiv Azerbajdžana Roko iskreno priznaje:
– Noć nakon utakmice nisam spavao. Hrvatska je pobijedila, prvi smo u skupini za odlazak na Euro, a ja sam prvi put u karijeri zabio tri pogotka za reprezentaciju.
Real? Idem korak po korak
Dječački iskren i razigran, s lakoćom širi pozitivnu energiju.
– Još se tražim. Poklopilo se da u klubu i u reprezentaciji gajimo napadački nogomet. Također, obje momčadi igraju srcem, baš kao i ja. Zato na kraju i pobjeđujemo.
Što je bio okidač eksplozije?
– Ne mogu uspoređivati svoje stanje s onim od lani kada smo se grčevito borili za ostanak u Lokomotivi. Igrao sam pod kočnicom, a sada sam došao do zraka, sretan sam što sam odabrao pravi klub.
Čini se da su u Salzburgu opet pogodili s još jednim hrvatskim igračem.
– Trenutačno mi odgovara Liefering, to je Salzburgova razvojna momčad. U Salzburgu kažu da su zadovoljni mojom prilagodbom nakon samo nekoliko mjeseci. Ako se nastavim ovako razvijati, kažu da ću u njihovu prvu momčad prije nego što sam očekivao. Važno da računaju na mene i prostor bi se brzo mogao otvoriti. Nikamo mi se ne žuri, imam tek 18 godina.
Kažu da stilom podsjećate na Marija Mandžukića i Pipa Inzaghija...
– Lijepo zvuči. No moj je jedini uzor tata Dario. Od svakog napadača pokušavam uzeti najbolje. Volim Haalandovu brzinu, osjećaj za gol kakav ima Lewandowski ili Benzeminu pokretljivost... Na internetu stalno proučavam kako se ponašaju na terenu i kako se nađu u šansi za pogodak. Odmah na sljedećoj utakmici pokušavam to ponoviti.
Kada smo razgovarali prije nekoliko godina, govorili ste o dresu Milana kao ultimativnom snu...
– I dalje traje ljubav prema Milanu. Talijansku ligu volim i zbog tate. Da, još mi je to san. No ja samo razmišljam o svojoj afirmaciji u Austriji. Ali i Lokomotiva mi je ostala pri srcu...
Savjetuje li tata Dario?
– Tata se zna uživjeti. Kaže mi: “Roko, obrambeni se postavlja ovako, ti moraš onda...” Sada ne smijem otkriti što tata kaže da ne olakšam protivnicima – smije se Roko.
– Zna mi kazati i kako se moram postavljati pri udarcu, prekidu... Često mi kaže: “Stani lijevo ili desno...” Slušam njegove savjete i uvijek se isplati. Nerijetko i predvidi kako ću zabiti pogodak dan prije utakmice. Takvi razgovori kao da mi pomažu razvijati napadački instinkt.
Koliko je otac pomogao?
– Kada sam počeo igrati, svi su govorili da sam tu samo zato što sam sin Darija Šimića. To mi je bio dodatan motiv. Borim se za sebe i želim napraviti veću karijeru od oca.
Na treninge u Salzburgu ide biciklom, polaganje vozačkog ispita u završnoj je fazi...
– Uživam u vožnji po Salzburgu. Grad je sladak, ljudi su super. Osjećam sjajnu vibraciju među ljudima. To volim... A vozački? Djed je ispitivač u HAK-u već 20 godina. Kaže da mi neće popustiti jer s vožnjom nema šale. Mora biti ozbiljno. Djed i baka velika su mi podrška. Lijepo mi je kada me, nakon svake utakmice, dočeka duga djedova poruka podrške. Bez obzira na to kako igrao, znam da je obitelj uz mene.
U španjolskim medijima pojavila se projekcija prema kojoj bi vas madridski Real htio uključiti u svoj razvojni program...
– Ma to zvuči nevjerojatno. Apsurdno je sada govoriti o toj razini. No valjda je dokaz da dobro radim. Razmišljam samo o Salzburgu, idem korak po korak.
Najveće srce na svijetu
Ima svoje rituale uoči utakmica. Pronalazi ih na internetu, a zadnju reprezentativnu motivaciju pronašao je u jednom davnom intervjuu Zvonimira Bobana.
– Svidjelo mi se kako je govorio o reakciji koju hrvatska himna ima na njega. Tako se i ja osjećam. Čim počne utakmica, ja sam fokusiran. Sviđa mi se osjećaj i emocija vatrenih prema reprezentaciji iz 1998. To me pogađa u srce i ni za što ne bih dao taj osjećaj. Ima nas nešto više od četiri milijuna, ali imamo najveće srce na svijetu.
Ne postoji trener koji bi igrača takvog stava i karaktera ostavio po strani. A kada je reprezentacija u pitanju, o čemu razmišljate?
– Ne maštam o golovima na SP-u ili EP-u. Meni je svaka utakmica za Hrvatsku najveća stvar na svijetu. Važno mi je da trener zna da ću se uvijek baciti na glavu i da ću napraviti sve da bih zabio pogodak – zaključio je Roko Šimić.
Bravo Roko! Samo nastavi zabijati i uvijek ostani ponizan