U velikim završnicama naše rukometaše uvijek prate njihove obitelji, supruge ili djevojke.
Tako je bilo još tamo od Portugala 2003. godine. Iznimka nije ni Austrija. Lana Zrnić bila je na svim utakmicama od Graza do Beča. Uvijek u dresu s brojem sedam, koji nosi njezin suprug Vedran. I nakon svake utakmice Vedran prvo dođe do nje do čestitke.
Vuković "friško" oženjen
– Neću lagati. Uvijek je teško sve to gledati s tribine, posebice ako se Vedranu nešto dogodi – rekla je Lana, bivša tekvondašica.
Vedrana na utakmicama prati i sestra Tihana, još tamo od portugalskih dana na svakom je velikom prvenstvu. U bečkoj završnici navijala je i Blaženka, novopečena supruga Drage Vukovića.
– Zbog obveza nije mogla doći prije – rekao je Drago.
Nazaobilazan su tandem supruga Olja i Nikolina – ljepše polovice Igora Vorija i Blaženka Lackovića sedam godina gledaju kako njihovi supruzi osvajaju medalje. Sudbina je htjela da se druže i u Hamburgu, klubu u kojem njih dvojica trenutačno igraju.
Veliku podršku s tribina ima i mladi Vedran Mataija. Na svakoj utakmici bili su mu roditelji.
Zanimljivo je da svi oni navijaju iz dijela tribina gdje su obični navijači. Nemaju povlastice sjediti i pljeskati iz svečane lože.
– Nama je uvijek bilo najbolje među navijačima, odjenuti kockasti dres i glasno navijati – rekla je svojedobno Maja, supruga Renata Sulića.
Zanimljivo je da naše rukometaše prati i velik broj gledateljica, i to u dobi od 20 do 30 godina.
Biraju između slobodnih
– Većinom dolazimo zbog Balića i Alilovića. Oni su još jedini slobodni. Ne računam na Gojuna, Kopljara, Mataiju ili Štrleka. Oni su ipak još malo premladi – rekla je jedna navijačica iz Varaždina.
