Slavko Goluža, legendarni hrvatski rukometaš, a poslije i trener, sljedeće tri sezone radit će u Kuvajtu, u jednom od tamošnjih klubova – Al Qadsiju. Bit će to tek četvrti klub u kojemu će biti trener. Prethodno je bio trener Siscije, Zagreba i Tatrana iz Prešova. U međuvremenu je bio i izbornik Hrvatske, od 2011. do 2015 godine. U tom razdoblju s Hrvatskom je osvojio tri brončane medalje, na Europskom prvenstvu u Srbiji 2012, Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine, te na Svjetskom prvenstvu u Španjolskoj 2013. godine. S mjesta izbornika Hrvatske sam je otišao nakon osvojenog šestog mjesta na svjetskom prvenstvu u Kataru 2015. godine.
Momčad s prosjekom od 36 godina
Bio je Goluža ove godine kandidat za klupu Hrvatske, no u Savezu su se odlučili za Islanđanina Dagura Sigurdssona, onda je bio u kombinacijama da preuzme klupu Crne Gore nakon odlaska Vlade Šole, no ni to se nije dogodilo pa je prihvatio ponudu da ostane u Kuvajtu.
– U Kuvajtu sam bio u drugom dijelu ove sezone. Čelni ljudi kluba bili su zadovoljni mojim radom i htjeli su nastaviti suradnju na dulje staze. Tako smo se na kraju i dogovorili. Bio sam u prvom navratu 2,5 mjeseca. Zapravo bio je dogovor da ćemo, ako mi se svidi i ako oni budu zadovoljni, razgovarati o angažmanu na dulje vrijeme. Sve se poklopilo i sljedeće tri sezone sam trener Al Qadsija – priča Goluža.
GALERIJA Hrvatska svladala Njemačku! (30-24) Nevjerojatni Kuzmanović napravio čudo u Kolnu
Kakva je liga?
– Ima 12 klubova i svaki klub ima pravo imati dva stranca igrača. Kad sam došao u klub, bili su deveti, a na kraju smo se borili za prvaka Kuvajta. Imali smo seriju od osam uzastopnih pobjeda. Bili smo drugi, odmah iza Kuvajta, njihovog daleko najboljeg kluba i prvaka u posljednjih dvadesetak godina. Došli smo im samo na jedan bod razlike. U doigravanju smo kiksali, u polufinalu. Izgubili smo u posljednjoj sekundi. Na naplatu je došla starost moje ekipe. Prosjek godina bio nam je 36 i jednostavno su neki igrači izgubili snagu kada je bilo najpotrebnije. U 22 dana imali smo deset utakmica što je bilo previše za takvu stariju momčad. Od stranaca sam u momčadi imao Kaluđerovića i Lipovinu koji se ozlijedio uoči doigravanja pa nam je i to bio dodatni peh. Mislim da je Lipovina trenutačno jedan od najboljih igrača u Kuvajtu, dečko je igrao u njemačkoj ligi za Wetzlar i RN Löwen. Inače, kao pomoćni trener u klubu mi je ostao Ivan Markovski koji je dugo godina igrao za Metković – govori Goluža.
Prije doigravanja ste zapravo potpisali novi ugovor na tri godine?
– Da, to je točna informacija. Mislim da sam prvi strani trener u Kuvajtu koji je dobio ugovor na tri godine
U Kuvajt sljedeće sezone dolazi i jedan naš igrač?
– Da, iz grčke lige ovamo se seli Stipe Mandalinić. On će igrati u jednom drugom klubu premda sam ga htio dovesti u svoj, ali smo zakasnili. Šteta, Mandalinić će sigurno biti jedan od najboljih igrača lige. Dobro ga poznajem još iz vremena kada sam ga trenirao u reprezentaciji i vodio ga kao klinca na Svjetsko prvenstvo u Španjolskoj 2013. godine gdje je bio iznenađenje na mjestu lijevog vanjskog pucača. Što se mene tiče, u klubu od stranaca ostaje Lipovina, ali ne i Kaluđerović. Vlasnik kluba, jedan od tamošnjih šeika, nije bio zadovoljan njegovim igrama. Tako da sam sad u potrazi za još jednim pojačanjem iz Europe. Zanimljivo je da sve utakmice igraju u jednoj dvorani. U dva dana odigra se jedno kolo. Igra se utorkom i srijedom. Dvorana je velika, ali moram priznati da nema velikog odaziva kad je riječ o posjetu na utakmicama, osim kad se igra finale. U Kuvajtu je daleko najpopularniji nogomet. Od naših nogometnih trenera ondje su trenutačno Ante Miše, Arijan Kozniku i Ferdo Milin. Imam lijepo društvo. Kozniku mi je susjed u Zagrebu, a sad smo susjedi u Kuvajtu.
Kako se sporazumijevate s igračima?
– Svi govore engleski tako da tu nema problema.
Kada počinje sezona?
– Negdje u rujnu. Sad se baš dogovaram s ljudima u klubu kada bi počele pripreme. Postoje opcije da dođemo na pripreme u Poreč ili Sarajevo.
Kakav je budžet kluba?
– Nema limita. Šeik je vlasnik ne samo rukometnog kluba, već i još desetak klubova u različitim sportovima. Posjeduje golemi sportski kamp u kojem svi treniraju. Odlučio sam da ću živjeti u hotelu jer mi je tako najlakše. Ne moram se puno brinuti gdje ću jesti, tko će mi pospremiti sobu, oprati rublje...
Kuvajt igra u Poreču
Je li još netko od hrvatskih trenera radio u Kuvajtu, kada govorimo o rukometu?
– Da, Ilija Puljević. Moram reći da je kvaliteta lige jako dobra. Mislim da bi prvih pet, šest klubova bez problema moglo igrati hrvatsku ligu i da bi se s njima svi namučili, osim Zagreba. Ne znam bi li Nexe imao šansu, po meni teško. Uostalom, njihova reprezentacija plasirala se na Svjetsko prvenstvo 2025. i igrat će skupinu u Poreču. U Kuvajtu su osim mene od stranih trenera još Žikica Milosavljević i Božo Rudić.
Uskoro će Olimpijske igre u Parizu. Vi ste kao igrač osvojili dva zlata, kao izbornik broncu. Što možemo očekivati od Hrvatske na ovim Igrama?
– Teško je to prognozirati. Vidjet ćemo. Najvažnije je plasirati se u četvrtfinale. To je najvažnija utakmica na olimpijskom turniru. Mi smo u Londonu u četvrtfinalu pobijedili Tunis i onda smo naletjeli na Francuze i izgubili. Šteta, svi su rekli da smo igrali najljepši rukomet u Londonu...
