Šahovski velemajstor iz Zagreba Mišo Cebalo (70) imao je u subotu navečer jedinstvenu priliku sjesti za ploču nasuprot slavnoga talijanskoga skladatelja Ennia Morriconea. Priča ide ovako...
- Maestro Morricone strastveni je šahist, i gdje god dođe, voli zaigrati s nekim od svjetskih velemajstora. Igrao je protiv Karpova, Spaskoga, Judith Polgar kad je jednom zgodom bila u Rimu... Naš susret dogodio se na moju inicijativu. Neka misli tko god što hoće, ima šahista koji više znače od mene u Hrvatskoj, ali kada prijeđu Breganu, oni su mr. Nobody, a mene zna cijeli svijet - priča Cebalo i nastavlja:
- Moj prijatelj, talijanski novinar Adolivio Capeche, savjetovao mi je da se maestru javim faxom, budući da se on ne služi mailom, te da ostavim svoj broj telefona. Tako sam učinio desetak dana uoči maestrovoga dolaska u Zagreb. I nakon 3-4 sata, zazvoni mi telefon, vidim pozivni 0039 i sve mi je bilo jasno. 'Bonasera, ovdje Ennio Morricone...'
Budući da kroz tjedan nisu mogli uskladiti termine za partiju šaha, slavni skladatelj primio je Mišu Cebala dva sata uoči koncerta u Areni.
Nije dugo igrao
- Primio me u svojoj garderobi, praktički odjeven za nastup jer je upravo bio odradio probu. Tečno govorim talijanski, pa smo prvo pričali o povijesti šaha, pitao sam ga zna li gdje je održana prva Šahovska olimpijada nakon 2. svjetskog rata. Nije znao da je bila 1950. u Dubrovniku... Sat i pol smo igrali šah, do dvadeset minuta do nastupa; malo s njim, malo s njegovim pijanistom. Kod maestra se vidi da nije dugo igrao. Ali, fascinira me njegova energija. On se svaki dan ustaje već u 5 i do 13 sati radi. Tek nakon toga se odmara ili ima neke slobodne aktivnosti. Dakako, uživam u njegovoj glazbi. Koncert je bio veličanstven, maestro Morricone četiri je puta izlazio na bis.
Kako živi šahovski velemajstor u Hrvatskoj?, pitamo Mišu Cebala.
- Teško. Imam mirovinu od koje bih umro od gladi da živim samo od nje, jer, na žalost, naši genijalci iz HOO-a ne priznaju šah kao olimpijski sport. Da živim u Srbiji, imao bih tisuću eura mjesečno. Kod nas šahisti mogu zaraditi jedino igranjem za klubove. Prednost je šahista što možemo igrati u više zemalja. Ove godine igrat ću za Požegu, a prije toga igrao sam za Đakovo - priča Cebalo, koji je u profesionalnoj karijeri igrao protiv četvorice svjetskih prvaka, Petrosjana, Talja, Spaskog i Kasparova.
Cebalo je u bivšoj državi bio na dvije Olimpijade kao izbornik, te u samostalnoj Hrvatskoj dva puta kao reprezentativac.
- Mi šahisti prvi smo hrvatski sportaši koji su nastupili na Olimpijadi, u lipnju 1992. godine u Manili, mjesec dana nakon što smo bili primljeni u FIDE-u. Na računam Zimske OI u Albertvilleu 1992. godine, jer tamo su bili predstavnici u individualnim sportovima. Oni su otišli tamo samo da se vidi naša zastava, a ne s nekim sportskim ciljem. Mi smo na Olimpijadi dijelili peto mjesto, nedostajao nam je bod ili pola boda do medalje, što se više nikada nije ponovilo. Nastupili smo Vlado Kovačević, Krunoslav Hulak, Bogdan Lalić, Ognjen Cvitan, Goran Dizdar i moja malenkost.
Mišo Cebalo za sebe će reći kako je šahovski disident, čovjek koji se sa Hrvatskim šahovskim savezom razišao još 1994. godine. Povod je bio njegov nastup kao delegata HŠS-a na Kongresu FIDE u Moskvi, kada je Gari Kasparov na sve moguće načine za predsjednika gurao Filipinca Campomanesa.
Gari mi se ispričao
- Mi smo se u Zagrebu, na sastanku kod Antuna Vrdoljaka, bili dogovorili da na Kongresu damo glas za Campomanesa, jer je to od nas tražio Kasparov, čovjek koji je za vrijeme Domovinskog rata bio na našoj strani i lijepo je govorio o Hrvatskoj. Međutim, na Kongresu u Moskvi tražilo se i izjašnjavanje - hoće li se glasovati javno ili tajno, i ja sam odlučio dignuti ruku za tajno jer to smatram demokratskim. I baš taj jedan glas presudio je da se o predsjedniku glasuje tajno, što mi je Kasparov jako zamjerio iako je njegov kandidat kasnije pobijedio. Nevjerojatno kakav su Kasparov i njegova majka tada pritisak radili na delegate. Ljudi su iz WC-a izlazili blijedi nakon njihovih 'brifiranja'. Kasparov mi je tada prišao i zaprijetio kako će on dati izjavu protiv moje države zbog toga što sam dao glas za tajno glasovanje. Ja sam mu uzvratio: 'Dvadeset godina sam stariji od vas i nisam navikao na takav razgovor.' To ga je iznenadilo, pa je procijedio - ispričavam se. Ja sam valjda jedini čovjek kojemu se Kasparov ispričao - kaže Cebalo.
Nije vam baš simpatičan Kasparov?
- Ni on meni, ni ja njemu. Nemam ništa protiv da dobije hrvatsko državljanstvo, dapače, on ga je više zaslužio od raznih probisvijeta koji su ga dobili. Ali, da se njemu omogući da predstavlja naš Savez, to je katastrofa. Mi smo njemu dali puno više nego on nama. Kasparov je protivnik Putina, a kada bi došao na njegovo mjesto, bio bi potpuno isti. Kasparov s demokracijom nema nikakve veze - zaključio je velemajstor Cebalo.
>>Šahom se možete obogatiti, a državu čak i izvući iz krize
