I dok je ocjenjivačka komisija koju je činilo 356 novinara iz 62 redakcije glavne nagrade namijenila odreda svjetskim prvacima (Perković, Srbić, vaterpolisti, streličarke), jednu sporednu nagradu, ali nimalo manje važnu, dodijelio je SN-ov odbor za fair-play.
A ove godine pripala je Dariju Lujiću, treneru Ivanje Reke, kluba sa dna Prve zagrebačke nogometne lige. A dotični je, nakon što je sudac suparnicima iz NK Sloga priznao nepostojeći pogodak, zatražio od svoga igrača da s centra povede loptu prema svojim vratima i zabije autogol.
- Tako mi je došlo jer nisam mogao podnijeti da suparnici pate. Ti bodovi nama jesu bili važni, jer smo na koncu i izgubili 2:3, no ja gledam na život drukčije. To mi je u današnje vrijeme možda i mana, no sve bih to ponovio. U profesionalnom nogometu vrti se novac i oni se vjerojatno na takvo što ne bi odlučili, no u amaterskom nogometu novca nema pa neka barem ima poštenja - kazao je Lujić i zaslužio pljesak prisutnih sportskih veličina.
Srbić za faks krade od sna
A među njima najveće je divljenje izazivao svjetski gimnastički prvak Tin Srbić kojemu je već dosta “dana ponosa i slave”.
- Više volim trenirati nego govoriti.
Tin je uspješan student treće godine strojarstva i ruši famu da se u današnje vrijeme uz vrhunski sport ne može i studirati.
- Da bih sve stizao, iz dnevnog ritma izbacio sam popodnevni odmor. Osim toga, gimnastika me naučila životnoj disciplini koja će mi dobro doći i u životu. Ja vam u svakom radnom danu cijenim svaku svoju minutu, a najviše cijenim one koje provedem s prijateljima na kavi.
Srbić je u izboru imao čak 174 boda više (236-62) od Luke Modrića koji je s Realom bio europski i svjetski klupski prvak.
- Pobijediti uz njega nevjerojatna je čast. Pa on je jedan od trojice najboljih svjetskih igrača i najbolji nogometaš kojeg smo ikad imali. Žao mi je što nije ovdje jer bih ga volio upoznati.
No, zato je Tin imao priliku upoznati Sandru Perković, šesterostruku osvajačicu tog trofeja što je, uz onih pet Blankinih pehara u nizu, 11. uzastopna godina da je atletičarka najbolja sportašica Hrvatske. A više pehara SN-a i od Sandre, njih osam, ima samo Janica Kostelić, danas državna tajnica.
- Zna se tko je najbolji i ona mi je veliki uzor. No, ja idem dalje, jer od Boga dobiveni talent i dalje želim pretvarati u zlato i neću se nikad umoriti od primanja ovakvih priznanja.
Kada god Sandra osvoji neko zlato, stručnjak koji je vodi obično postane trener godine.
- Uvijek sam znala odabrati trenere. Najprije Ivana Ivančića, a potom Edisa Elkasevića. Najprije je bio I. I., a sada je E. E. Veliki Ivančić nas je sve naučio zanatu, a Edis se obrazovao u SAD-u i vratio i pametniji i iskusniji. On voli u šali reći da sam ja njegov dijamant koji treba samo malo polirati, ne previše brusiti. Odličan smo sportski tandem koji ide zajedno u nove pobjede. Ovo nam nije kraj.
Vaterpolisti se pak nadaju da ono što je ustvrdio poznati rimski kardiolog nikako nije kraj karijere najboljeg svjetskog vaterpolista Sandra Sukna. S takvim željama nastupio je i prvi sidraš svjetskih prvaka Luka Lončar:
- Ostati bez Sandra bilo bi isto kao da nogometna reprezentacija Portugala ostane bez Ronalda ili Argentina bez Messija. Za našu reprezentaciju to bi bio veliki psihološki udarac. No, najvažnije je njegovo zdravlje, a po onome što mi je rekao, Sukno neće imati problema u običnom životu, ali to ne vrijedi za velike napore.
Za Sukna i na kraj svijeta
I Luka, ali i izbornik Ivica Tucak nadaju se da će drugo ili treće mišljenje biti puno povoljnije.
- Za Sandra ćemo kao Savez ići na kraj svijeta ako treba, pa tako i u Cleveland Clinic dr. Tomislavu Mihaljeviću. Već u srijedu idemo u Kliniku za kardiovaskularne bolesti Magdalena, profesoru Šesti, da čujemo i njegovo mišljenje. Vjerujem da će biti sve u redu i da će on imati zadnju riječ.
Na ovoj svečanosti, Tucak se družio s nogometnim i rukometnim izbornicima, Dalićem i Červarom, kojima nije nimalo zavidan jer je vaterpolo posljednjih godina naš najtrofejniji momčadski sport:
- Ništa nam nije poklonjeno, a sa svjetskim naslovom smo si stvorili veliku obvezu, no s njima se znamo nositi. Godina na izmaku bila je predivna, no u sportu nema jučer, postoji samo danas i sutra pa mogu obećati da ćemo ostati u svjetskom vrhu.
U svjetskom vrhu su već godinama i hrvatske streličarke, svjetske prvakinje, pa su Valentina Pereglin, Nikolina Krivanek i Sanja Komar primile nagradu za najbolju ekipu, pri čemu je Komar naglasila:
- Nažalost, od našeg sporta se ne može živjeti, morate biti zaposleni da biste se njime mogli baviti jer sve plaćamo sami.
Da bi takvi sportaši, amateri, bili bolje stimulirani valja nam koncipirati bolji sustav sporta, o čemu je govorio i ministar financija Zdravko Marić, veliki poklonik sporta:
- Za 14 posto povećali smo proračun za Državni ured za sport, no moramo trajno riješiti pitanje financiranja sporta, ne samo vrhunskog. Moramo privući trgovačka društva u vlasništvu države, ali i privatna društva da ulažu u sport. I to ne da bismo imali olimpijske i svjetske prvake, nego što više djece na igralištima pod vodstvom kvalitetnih trenera i pedagoga. Zato je najvažnije da napravimo kvalitetnu shemu koja će potaknuti ulaganje u sport.
Ni ja se neću umoriti od primanja...plaću stavim na stranu.