Sandra Perković osvojila je brončanu medalju u bacanju diska na Svjetskom prvenstvu u Dohi. Njezin najbolji hitac bio je onaj iz prve serije – 66.72 metra. Po broju osvojenih medalja na svjetskim prvenstvima – četiri, Sandra je dostigla Rumunjku Grasu i Kubanku Barrios.
Ovo je Sandri ukupno 11 medalja s velikih atletskih prvenstava (Olimpijske igre, svjetska i europska prvenstva) i tek prva brončana. Ostale su uglavnom zlatne (osam) I jedno srebro. Naslov svjetske prvakinja osvojila je Kubanka Perez s hicem 69.17 metara, dok je druga bila njezina sunarodnjakinja Caballero s hicem 68,44 metara. Upravo su ovi rezultati i ogledalo cijele sezone u kojoj su Kubanke dominirale, posebice u Dijamantnoj ligi. Sandra ove sezone ima samo jednu pobjedu, na zagrebačkom mitingu. Istina, ovo joj je najlošija sezona od 2010. godine, ali medalja sa svjetskog prvenstva nikako ne može biti neuspjeh, pa iako ona bila I brončana.
Sandra je pred novinarima došla suznih očiju. Emocije su napravile svoje. Nije plakala jer je izgubila, već...
- Već sam se deset puta isplakala dok sam došla do Vas pa sam sad relativno dobro. Došla sam ovdje spremna za velike stvari. Ali.... Dan prije finala napustila sam trening jer sam osjećala jake bolove u leđima. Cijeli dan sam pokušavala spasiti što se spasiti da. Da, postojala je mogućnost da otkažem nastup. Odlučila sam uzeti blokadu i uz bolove sam pokušala dati sve od sebe. Na zagrijavanju sam dvaput bacila disk u mrežu. Nisam htjela ništa riskirati I bacati jako da ne dođe do ozbiljne ozljede. Stisnula sam zube u prvoj seriji i bacila fantastičan rezultat s obzirom na moju situaciju – pričala je Sandra,a suze su samo navirale.
Uzela je malu stanku. Uzima je dah, grcajući u suzama.
- Krivo mi je. Jako mi je krivo. Znam da sam bila spremna za velike dužine. Vidjeli ste i sami kakav je to bio hitac u kvalifikacijama. Na tom laganom hicu gradila sam optimizam za finale. Bez obzira na mene, moram čestitati Kubankama. Prva sam došla do Perez i čestitala joj. To joj je prva velika medalja. Njezin pobjednički hitac je za naklon – rekla je Sandra.
Nije trebalo postavljati pitanja. Emocije su same izlazile iz naše diskašice.
- Cijelu sezonu nisam imala nikakvih problema i onda se dogodi sad, kad ne treba. Mislila sam da nakon kvalifikacija neće biti ništa strašno. Osjetila sam bol u kuku. Brzi krug je napravio svoju štetu i zato mrzim brze krugove. Opet, dobro sam spavala, odradila sam terapiju i izgledalo je sve u redu. Na treningu dan kasnije odmah sam osjetila da s leđima nešto nije u redu. U prvi trenutak nisam nikome htjela reći. Čak ni mami jer ona od brine ne bi spavala. Stisnula sam zube, moj stručni štab znao je za moje probleme. Probala sam, nije išlo. I sad tu plačem, a imam broncu, imam medalju sad se mogu šaliti da imam kompletan medalja sa svjetskih prvenstava – zlato, srebro i broncu, Znam da u se danas smijati svemu ovome. Imam medalju, a mogla sam imati ništa. Mogla sam u prvom hicu obnoviti ozljedu. I stati. Odustati – priča Sandra.
Istina, gledajući njezine hice vidjeli smo jedno jako ozbiljno lice. Nije to bila ona opuštena Sandra. Kao da smo naslućivali da nešto nije u redu.
- Nakon prvog hica mislila sam da mogu izvući i ostale hice. Glava je htjela, ali noge nisu izdržale. Noge više nisu htjele slušati. Mogu na kraju samo reći hvala Bogu na tom hicu koji je bio vrijedna brončane medalje. Sada želim što prije otići u hotel, odmoriti se, uzeti danas medalju I u nedjelju otići doma. Treba mi odmora. Pravog odmora. Sezona je bila predugačka. Od svibnja do listopada. To nikad nije bilo tako. Vjerojatno I neće. Bit će ja dobro. Već danas – naglasit će brončana Sandra.
Još je glava bila vruća....
Ne mogu doći sebi što mi se dogodilo. Dobro, nema veze. Kubanke su ove sezone dominirale, Perez je ovo prva medalja I svaka im čast. Prije dvije godine u Londonu na postolju uz mene nije bila nijedna Kubanka,. Bila je Australka I Francuskinja. To je tako. Čestitam joj. Eto, ostat će mi al za nekim godinama. Svi znamo što je bilo 2011., što 2015 I sad znamo što je bilo 2019. godine. Idemo dalje, sljedeće godine su Olimpijske igre u Tokiju. Sad se treba dobro, dobro pripremiti. Idemo vidjeti da li mogu uzvratiti, a znam da mogu. Uzvratila sam I nakon onog poraza na svjetskom prvenstvu u Pekingu, 2015. kada je naslov uzela Caballero – reći će Sandra.
Ovo je sezona u kojoj ste sigurno uočili neke pogreške korake?
O, da. Puno toga sam naučila – rekla je.
Možda je malo rano, ali razmišljate li o planu priprema za sljedeću sezonu?
- Razmišljam samo o planu kako se dobro odmoriti od ove naporne i stresne sezone – zaključila je Sandra.
Ono što se da naslutiti je da sljedeće pripreme sigurno neće odraditi u Americi kao ove sezone. I upravo su te, predugačke pripreme u Americi jedan od krivaca za nešto lošije rezultate ove sezone. Jer, jednom je to i sama rekla, tamo je imala vrhunske uvjete a onda je došla u Hrvatsku, na puno lošije.Ta prilagodba nije uspjela, sve do nastupa u Dohi. Jer, ruku na srce, Svjetsko prvenstvo odradila je bez greške. Uz bolna leđa baciti blizu 67 metara to je za svaku čestitku.
Prvi put je stadion bio ispunjen do posljednjeg mjesta. Ne, nije razlog što je dan u Kataru kao nama nedjelja (vikend) već su svi došli gledati I navijati za svog ljubimca, Mutaza Essu Barshima. Uz navijanje kao na nogometnim utakmica Barshim je osvojio zlato u visu skokom preko 2,37 metara što je vodeći rezultat sezone. Zvijezda večeri bila je i Amerikanka Dalilah Muhammad koja je srušila svjetski rekord na 400 metara prepone (52.16). Nadmašila je svoj svjetski rekord iz lipnja ove godine za četiri stotinke sekunde. Kenijac Kipruto bio je prvi na 3000 zapreke (8:01,35), a Steven Gardiner osvojio je zlato na 400 metara istrčavši nacionalni rekord Bahama – 43.48 sekundi.
>>> Pogledajte gostovanje Filipa Hrgovića na Večernji TV-u
Cestitke na uspjehu a za vrh triba mentalnu snagu CELIKA.To za sada nema Sandra .Kubanke su trenutno nepobjedive ali opet SANDRA se vraca, u to sam siguran!