Na njemačkoj plivačkoj sceni jedno hrvatsko ime plijeni pozornost javnosti. Riječ je o Josipu Čulini, 19-godišnjem Hrvatu iz Mainza koji, spletom okolnosti ili nečijim nemarom, pliva za njemački klub i reprezentaciju, a ne za neki klub u domovini i hrvatsku reprezentaciju.
Josip je prvu medalju osvojio s osam godina, i to nakon samo tri godine treniranja, a prvo zlato na prvenstvu južne Njemačke u Erfurtu osvojio je sa 12 godina i od tada ne prestaje skupljati medalje, kojih ima više od 150. Samo one najvažnije, s prvenstava Njemačke i južne Njemačke, drži u stanu, ostale su se morale zadovoljiti podrumom.
Josipov otac Slaven, rođeni Bračanin, koji mu je ujedno menadžer, nije se nadao da će mu sin krenuti plivačkim stopama.
Najbolje rezultate ostvario je u slobodnom i leđnom stilu. U tim je disciplinama bio šest puta prvak južne Njemačke, 30 puta prvak Hessena... Josip je i doprvak Njemačke na 5 kilometara, a na 800 metara osvojio je broncu. Odličja i uspjehe mogli bismo tako nabrajati unedogled.
A za takve vrhunske rezultate zaslužni su strogi treninzi, kojih ima deset u tjednu - sat i pol prije škole, zatim slijedi škola, pisanje zadaće, kraći odmor, a nakon svega toga trening od 17 do 20 sati.
Dvaput godišnje ide na pripreme izvan Njemačke, a za mjesec dana ide u Tursku, gdje će se pripremati za prvenstvo Njemačke i Svjetsko prvenstvo. Na tim pripremama tek vladaju spartanski uvjeti. Stanka je samo za ručak, nakon kojega odmor traje dva sata. Sve ostalo je trening.
Da bi sve to funkcioniralo zaslužna je mama Tanja, koja se brine i o Josipovu bratu Marinu, uspješnom karatašu.
Josip, kojemu je cilj plasman na Svjetsko prvenstvo, a onda i na Olimpijske igre 2012. u Londonu, rado bi plivao za svoju zemlju, ali nitko nije pokazao interes za njega. Njegova je obitelj ozbiljno razmišljala o uzimanju njemačkog državljanstva, i to bi se i dogodilo da se nije pojavio Danijel Lučić iz Hrvatskog svjetskog kongresa i ponudio svoje posredovanje, te mu već ponašao sponzora koji mu pokriva cijelu sezonu.
– Lučić je možda spasio i karijeru mome sinu, jer smo razmišljali o odustajanju od plivanja. Troškovi su ogromni – ističe tata Slaven, koji će uz Lučićevu pomoć Josipa poslati na Hrvatske sportske igre u Zadar koje organizira HSK Njemačke.
Josip ima najveće šanse prijeći u riječko Primorje, kod trenera Miloša Miloševića, no prvo želi završiti gimnaziju u Njemačkoj.
