Sergio Martínez, svjetski boksački prvak u srednjoj kategoriji, i Sebastián Crismanich, zlatni olimpijski tekvondoaš u kategoriji do 80 kilograma, ove su godine nadmašili čudesnog Lea Messija u godišnjem izboru za argentinskog sportaša godine.
Messi je dosad to priznanje osvojio samo 2011. godine. Ljetne olimpijske igre jednom su u četiri godine, a zlato na njima Argentina osvaja još mnogo, mnogo rjeđe. Od Delfa Cabrere u maratonu i Rafaela Iglesiasa i Pascuala Péreza u boksu 1948., nijedan se Argentinac nije domogao pojedinačnog zlata na Igrama. Za sva ostala najsjajnija odličja bili su zaslužni sastavi ili parovi, dok Crismanich u londonskom finalu nije svladao Španjolca Nicolása Garcíju. Presudne bodove osvojio je u zadnjim sekundama, unatoč istrošenom lijevom koljenu.
Prvo je maštao o nogometu
Dok je boks za Argentince omiljen sport, pa je Martínezovo prvo mjesto u izboru u skladu s tradicijom, taekwondo nije ni među dvadeset najpopularnijih. Stoga je Crismanichevo drugo mjesto, ispred Messija, dokaz koliko sunarodnjaci cijene njegovu zlatnu medalju. Crismanichu ovaj sport, inače, nije bio prvi izbor. Iako je njegov otac u mladosti vježbao taekwondo, a stariji brat Mauro bio napredan borac, Sebastián je maštao o nogometu. “Bio sam uvjeren da nisam stvoren za borilačke sportove. Bio sam povučen i nesiguran. ali brat me nagovorio da se okušam u taekwondou”, rekao je 26-godišnji idol nacije za dnevnik La Voz.
Kad je prvi put zakoračio na tatami, izgubio je sve dvojbe oko životnog poslanja. “Otkad sam se sa sedam godina počeo baviti taekwondoom, sanjao sam o nastupu na OI”, rekao je u nedavnom intervjuu. Sebastiánov san počeo se ostvarivati kad je momak sa 17 godina osvojio zlato na Panameričkom juniorskom prvenstvu 2003. u Riju. Prelazak u seniorsku konkurenciju obilježio je novim zlatom na Panameričkom prvenstvu u Buenos Airesu, odličjem koje je obranio 2008. u Caguasu i 2011. u Guadalajari. Zlatima i srebrima okitio se i na južnoameričkim prvenstvima i brojnim uglednim turnirima, kao i na predolimpijskom prvenstvu u meksičkom Querétaru, na kojemu je ishodio vizu za London.
Zanimljivo je da je pobjedu u Querétaru izborio zahvaljujući treneru suparnika Stevena Lópeza, koji se kao i Crismanich već bio plasirao na OI. Trener je odmah na početku borbe ubacio ručnik u ring, tako da Argentinac ne bi doznao kako se López bori.
Iako se Hrvati ponose podrijetlom olimpijskog pobjednika, on ističe isključivo domoljublje prema Argentini: “Predstavljanje Argentine daje mi dodatnu snagu. Ne izlazim na tatami samo radi osobne pobjede, već za cijeli narod koji pun očekivanja prati velika natjecanja kao što su Olimpijske, Panameričke ili Južnoameričke igre.”
Rođen u godini Božje ruke
Dodatni poticaj Crismanichu bila je spoznaja da nastup u Londonu pada blizu godišnjice rata s Britancima oko Falklandskih otoka. Svaki Argentinac osjetio je poseban izazov natječući se u Londonu. Crismanich nije bio iznimka.
“Zbog te smo okolnosti išli s velikim zanosom u potragu za slavom na engleskom tlu. Borili smo se da u Londonu slušamo argentinsku himnu. Taj se trenutak snažno dojmio mnogih Argentinaca. S medaljom se osjećam kao narodni junak, dodao sam zrnce našoj povijesti tako što sam ostvario pobjedu na engleskom tlu”, govorio je Crismanich.
Crismanicheva se sudbinska povezanost s argentinskom kolektivnom sviješću može iščitati iz datuma njegova rođenja. Ne samo što je rođen 1986., u godini kad se Argentina revanširala Englezima pobjedom od 2:1 u četvrtfinalu meksičkog Mundiala, nego je došao na svijet 30. listopada, na 26. rođendan Diega Maradone! Sebastian je potomak druge generacije hrvatskih iseljenika. Prezime argentinskog idola očito potječe od hrvatskog Krizmanić.
- Sebastián zna da je potomak Hrvata - otkrio nam je Toni Tomas, izbornik naše ženske reprezentacije i trener Ane i Lucije Zaninović.
- Poznajemo se dugo i često se srećemo na natjecanjima. Jednom sam mu prišao i pitao ga, ‘Crismanich, croato’? I on je odgovorio, ‘si, si’. Rekao mi je da mu je djed s Brača, ali i priznao da ne zna ni riječ hrvatskog.
Trenutačno su jedina Sebastiánova spona s Hrvatskom naše reprezentativke, koje s njim održavaju kontakt preko Facebooka. Tomas se nada da će u dogledno vrijeme “namamiti” Crismanicha u djedovu postojbinu.
- Planira doći na Brač da vidi odakle vuče korijene. Možda ćemo ga nagovoriti da posjeti Hrvatsku već ovoga ljeta - veli Tomas, koji će sigurno opet sresti Crismanicha u srpnju, na Svjetskom prvenstvu u Meksiku.
Inače, Krizmanića ima i u okolici Slunja i u Zagrebu, a najviše kod Vrbovskog. U Hrvatskoj živi oko dvije tisuće Krizmanića. Ali samo je jedan, ovaj iz Argentine, olimpijski pobjednik.
U nedostatku znacajnijih uspjeha hrvatski mediji se hvataju i za sportske uspjehe stranih drzavljana hrvatskog podrijekla. Covjek je ono sto osijeca da je, ne ono sto drugi zele da je. Covjek je Argentinac hrvatskog podrijekla, on je prvenstveno Argentinac. Vecinaa Argentinaca su necijeg podrijekla, kao naprimjer Spanjolskog, Talijanskog, Njemackog itd.