Svjetska prvakinja i olimpijska pobjednica na 800 metara, najbolja južnoafrička atletičarka Caster Semenya izjavila je da neće nastupiti na Svjetskom prvenstvu u Dohi, koje je na rasporedu krajem rujna i početkom listopada, ako joj Međunarodna atletska federacija (IAAF) ne dopusti nastup u njezinoj disciplini.
Semenya je u nedjelju nastupila i nadmoćno pobijedila u utrci na 800 metara na mitingu Dijamantne lige u američkom gradu Eugeneu. Južnoafrikanka je istrčala vrijeme 1:55.70 minuta i drugoplasiranu Amerikanku Ajee Wilson nadmašila za gotovo tri sekunde. Dvostruka olimpijska pobjednica je tako ostvarila najbolje vrijeme na 800 metara ikad istrčano na američkom tlu te nastavila niz nepobjedivosti u ovoj disciplini, koji traje još od rujna 2015. godine.
Švicarski Vrhovni sud razmatra njezinu žalbu na odluku IAAF-a prema kojoj se atletičarke s prirodno višom dozom testosterona od dopuštene moraju podvrgnuti hormonskoj terapiji kako bi mogle nastupati u trkačkim utrkama na distancama od 400 metara do jedne milje, a Semenyi su nastupi dopušteni na 800 metara sve do konačnog okončanja žalbenog postupka.
"Ako mi neće biti dopušteno trčati na 800 metara, onda neću trčati na Svjetskom prvenstvu. Moj je cilj obraniti naslov svjetske prvakinje. Ne želim trčati 1500 metara ili bilo što drugo. Otići ću na odmor i vratiti se sljedeće godine", izjavila je Semenya u nedjelju u razgovoru za britanski BBC.
Semenya je kao juniorska svjetska prvakinja došla pod povećalo IAAF-a te već sa 18 godina bila podvrgnuta hormonskoj terapiji, kako bi snizila razinu testosterona koji njezino tijelo prirodno proizvodi u velikim količinama.
"Tada sam napravila ono što sam mislila da je dobro za mene, ali sada mislim da ljudi ne bi trebali ponoviti moju pogrešku. To je moj savjet."
Semenya odbija mogućnost ponovnog podvrgavanja lijekovima za snižavanje razine testosterona, što od nje i njoj sličnih atletičarki traži IAAF.
"Nema nikakve šanse. Tada sam još bila mlada i rekla bih da sam bila iskorištena."
Južnoafrikanka tvrdi da joj je višegodišnja pravna borba s krovnom atletskom organizacijom odnijela mnogo energije, da ju je "psihički i fizički uništila", ali najavila je i da će ustrajati u svojoj borbi za ono što smatra osnovnim ljudskim pravom.
"Ne mogu reći da sam žrtva. Mislim da mogu biti primjer. Mislim da sam na ovom svijetu s razlogom. Mislim da sam spasitelj. Ako bih uspoređivala svoj život, usporedila bih ga s Isusovim. Bila sam razapeta, nazivana pogrdnim imenima. No, još sam uvijek tu, još sam živa. Najbolje što mogu napraviti je izaći na stazu i boriti se za sve one koji se ne mogu boriti za sebe i svoja prava."
