Marko Tomljenović, član KK Edek, odmalena je zaljubljenik u konje, a prvi kontakt s njima imao je s manje od pet godina na organiziranoj šetnji s konjima.
- Iako sam u početku trenirao i preponsko jahanje, ipak sam se pronašao u dresurnom jahanju. Nakon nekoliko godina treniranja, natjecao sam se prvo kao kadet, zatim kao junior, a od ove sezone sam u kategoriji mladih jahača.
Kao kadet sam osvojio treće mjesto na prvenstvu Hrvatske i u Croatia cupu, te sam bio drugi na rang listi Hrvatskoga konjičkog saveza – rekao je Marko.
Prije tri godine počeo je trenirati s Denisom Gugićem, dvostrukim alkarskim slavodobitnikom. Od tada i nastupa za KK Edek.
- S Gugićevim konjem Disaronom, kojeg mi je posudio, prošle sam godine u kategoriji juniora bio treći na državnom prvenstvu i prvenstvu Zagreba, peti u Croatia Cupu, te 14. na rang listi od ukupno 150 dresurnih jahača Hrvatskoga konjičkog saveza svih kategorija.
Ovu sezonu sam počeo ostvarenjem svoga sna, imam svog vlastitog konja, po imenu Chelsea Hotel No2, s kojim se nadam postići još više, a imam nove trenerice, Gordanu Pavić i Liz Eaton.
Trenutno startam u kategoriji za mlade jahače, te smo Chelsea i ja u utakmicama ove sezone osvajali prva tri mjesta – naglasio je Marko.
Na Lipanjskom turniru, u organizaciji Zagrebačkog konjičkog saveza, osvojio je prvo mjesto za prvenstvo Zagreba u svojoj kategoriji mladih jahača.
- Svaki nastup za mene znači potpuni fokus, i dok smo Chelsea i ja u dresurnoj areni, koncentriran sam samo na njega i da što bolje odradimo zadani test.
Potpuno sam posvećen Chelseaju i treniranju, te sve svoje vrijeme provodim s njim, najmanje četiri, pet sati na dan.
Konjički je sport specifičan, ali i vrlo neizvjestan jer je konj živo biće koje iziskuje veliku odgovornost i brigu, vremenski i financijski angažman, a rezultati ovise o spremnosti cijelog jahaćeg para, ne samo jahača.
Potrebno mu je pružiti sve što on treba, kako bi bio u stanju što bolje odraditi sve što od njega tražim u treningu, a to uključuje timarenje, brigu o kopitima, hranjenje, ispašu, ali i međusobno povezivanje, kako bi i on sve radio s voljom, priča Marko.
Istaknuo je da bez obitelji ništa od ovoga ne bi bilo moguće, jer su mu najbolja logistika i financijska potpora.
- U budućnosti se nadam daljnjem napredovanju u jahanju, te samim tim i prelasku u više kategorije utakmica – dodao je Marko koji je prošlog vikenda u Koprivnici osvojio drugo i četvrto u utakmicama, te je bi ukupno drugi u svojoj kategoriji.
Prema zbroju bodova za utakmice koje se boduju za Croatia cup u kategoriji Mladih jahača, Marko je trenutno drugi u ukupnom poretku.
Maturirao je u Prirodoslovnoj školi Vladimira Preloga, te upisao Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije, uz koji ću se i dalje naravno, baviti konjima.
- Ono što me veseli, je da moja disciplina posljednjih godina postaje sve popularnija i da je sve veći broj jahača na natjecanjima.
U konjičkom sportu se zajedno natječu žene i muškarci, a u dresurnoj disciplini većinom su žene, zapravo ima jako malo muških jahača, tu su Geza Nagy, Hrvoje Vargek, Goran Grizak – zaključio je Tomljenović.
Dresurno jahanje jest disciplina koja je temelj sporta s konjima. Zapravo u „dresuri“ se teži skladu kretanja konja i jahača kao para.
Na natjecanju se prema zadanom programu boduje lakoća prijelaza između hoda, kasa i galopa, a na višim kategorijama još i elementi koji se moraju izvesti što bliže idealnom, npr. pirueta, leg yealding, halfpass, piaffe…uz to konj mora biti opušten, a opet dovoljno aktivan i jako poslušan jahaču.
Za gledatelje natjecanje postaje zanimljivo tek kad već nešto znaju o kretnjama konja i elementima, većini je ljudi atraktivniji preponski sport, jer je dinamičniji.
